Austrougarska monarhija, koja je postala poznata kao Austro-Ugarska, preuzela je upravu nad Bosnom i Hercegovinom 1878. godine nakon Berlinskog kongresa, kada je međunarodna zajednica priznala njezinu administraciju nad ovim teritorijem. Ova promjena donijela je značajne političke, ekonomske i kulturne promjene, koje su oblikovale budućnost ovog dijela Balkana.
Nakon osmanske vlasti koja je trajala više od četiri stoljeća, Austrougarska je unijela modernizacijske procese koji su značajno utjecali na svakodnevni život stanovništva. Prije svega, Austrougarska je započela s reformama u administraciji, obrazovanju i infrastrukturi. Ove reforme su bile osmišljene kako bi se osigurala bolja kontrola nad teritorijem i unijela red u upravljanje.
Jedna od prvih mjera bilo je uvođenje nove administrativne strukture. Stvoreni su novi organi vlasti koji su zamijenili dotadašnje osmanske institucije. Na čelu uprave bili su austrijski i ugarski vojnici i civili, a lokalni stanovnici su se često suočavali s novim pravilima i zakonima koji su bili stranački, ali i modernizacijski.
Austrougarska je također uvela nove poreze i javne financije, što je doprinijelo jačanju državnog aparata. Ove mjere su potaknule prikupljanje sredstava koja su bila potrebna za razvoj infrastrukture, kao što su ceste, željeznice i javne zgrade. Izgradnja željezničkih pruga bila je posebno značajna jer je omogućila bržu povezanost između različitih dijelova Bosne i Hercegovine, ali i s ostatkom monarhije.
Osim ekonomskih promjena, Austrougarska je također unijela promjene u obrazovnom sustavu. Uvedeni su novi obrazovni programi koji su naglašavali modernu znanost i tehniku, a otvorene su nove škole i institucije za obrazovanje. Ove promjene su omogućile većem broju ljudi pristup obrazovanju, a osobito su se isticale mogućnosti za mlade ljude iz urbanih sredina.
Kulturni život doživio je procvat u ovom razdoblju. Austrougarska je promovirala umjetnost, književnost i arhitekturu, a mnogi poznati umjetnici i arhitekti došli su raditi u Bosnu i Hercegovinu. Gradovi kao što su Sarajevo, Mostar i Banja Luka postali su središta kulturnog života, s brojnim kazalištima, muzejima i izložbama.
Međutim, uprava Austrougarske nije bila bez problema. Mnogi su se stanovnici osjećali potlačeno i nezadovoljno zbog stranih vlasti koje su upravljale njihovim životima. Nacionalni identiteti, posebice Bošnjaka, Srba i Hrvata, počeli su se jačati, a nacionalne stranke su se formirale kako bi se borile za prava i interese svojih naroda. Ova nacionalna pitanja postala su sve složenija, a sukobi među etničkim grupama su se povremeno javljali.
Uprava Austrougarske također se suočila s otporom i pobunama, koje su se povremeno javljale tijekom razdoblja vladavine. Iako je monarhija pokušavala uvesti modernizacijske reforme, mnogi su osjećali da su njihova prava zanemarena, što je dovelo do rastuće napetosti.
Na kraju, Austrougarska uprava nad Bosnom i Hercegovinom završila je 1918. godine, nakon Prvog svjetskog rata. Ova promjena donijela je nove izazove, ali i prilike za stanovništvo koje je i dalje tragalo za svojim identitetom i pravima. Iako su reforme koje je uvela Austrougarska ostavile trajan trag, naslijeđe tog razdoblja i dalje se osjeća u suvremenoj Bosni i Hercegovini.
