Boris Dežulović, istaknuti hrvatski novinar i pisac, ostavio je neizbrisiv trag u svijetu novinarstva, posebno kroz svoje radove u kultnom tjedniku Feral Tribune. Ovaj časopis, osnovan 1984. godine u Splitu, postao je simbol otpora protiv političke represije i cenzure tijekom turbulentnih godina u Hrvatskoj. Dežulović je, kao jedan od najistaknutijih suradnika, svojim oštrim perom i hrabrošću postavio nove standarde u novinarskoj etici i slobodi izražavanja.
Feral Tribune je bio više od običnog tjednika; bio je to prostor gdje su se mogla iznositi mišljenja koja su se često kretala izvan okvira tadašnje službene politike. U vrijeme kada je Hrvatska bila pogođena ratom i nacionalizmom, Dežulović je svojim člancima uspijevao prodrijeti u srž problema i otvoriti pitanja koja su mnogi radije izbjegavali. Njegov stil pisanja, karakteriziran ironijom, sarkazmom i dubokom analizom, privukao je pažnju čitatelja, ali i izazvao bijes vlasti.
Jedna od ključnih karakteristika Dežulovićevih tekstova je njegova sposobnost da poveže osobne priče s širim društvenim kontekstom. Kroz svoje članke, on je često pisao o ljudima koji su patili zbog ratnih strahota, ali i o apsurdima svakodnevnog života u Hrvatskoj. Njegova sposobnost empatije i razumijevanja ljudskih tragedija učinila ga je jednim od najvoljenijih i najcjenjenijih novinara u zemlji.
Dežulović je također bio poznat po svojim satiričnim tekstovima, koji su često bili usmjereni prema političarima i javnim osobama. Njegova satira nije bila samo zabavna, već je služila i kao snažna kritika društvenih i političkih nepravdi. U vremenima kada je sloboda medija bila ugrožena, takvi su tekstovi bili od vitalnog značaja za očuvanje demokratskih vrijednosti.
Jedan od najpoznatijih Dežulovićevih radova iz tog razdoblja je serija tekstova o Domovinskom ratu, gdje se bavio pitanjima identiteta, nacionalizma i traume koju su ratovi ostavili na hrvatskom društvu. Njegovi članci nisu bili samo dokumentacija događaja, već i duboka analiza psiholoških i socioloških učinaka rata na pojedince i zajednice. Kroz svoje pisanje, Dežulović je nastojao osvijetliti složenost ljudskih emocija i moralne dileme s kojima su se ljudi suočavali tijekom tih teških vremena.
Osim što je pisao za Feral Tribune, Dežulović je bio aktivan i u drugim medijima, nastavljajući širiti svoje misli i ideje. Njegove kolumne i eseji objavljivani su u raznim novinama i časopisima, a njegovo pisanje je prepoznato i izvan granica Hrvatske. Dežulović je postao simbol intelektualnog otpora, a njegov rad inspirirao je mnoge mlade novinare da se bore za istinu i pravdu u svojim zajednicama.
Nažalost, Feral Tribune je prestao s radom 2008. godine, ali nasljeđe koje je ostavio i dalje živi. Dežulović i dalje piše i sudjeluje u javnom životu, a njegova djela nastavljaju biti relevantna i danas. U vremenu kada se suočavamo s novim izazovima slobode medija i cenzure, njegov primjer hrabrog novinarstva i dalje inspirira mnoge. Boris Dežulović i Feral Tribune ostavili su neizbrisiv trag u povijesti hrvatskog novinarstva, a njihova priča služi kao podsjetnik o važnosti slobode izražavanja i kritičkog razmišljanja.
