Oslobađanje hrvatskih krajeva od Osmanlija predstavlja jedno od ključnih razdoblja u povijesti Hrvatske, obilježeno borbama, otporom i promjenama koje su oblikovale nacionalni identitet. U razdoblju od 15. do 17. stoljeća, Hrvatska se suočavala s izazovima koje su donosili Osmanlije, čija je ekspanzija prijetila ne samo teritorijalnoj cjelovitosti nego i kulturnom identitetu naroda na tim prostorima.
Osmanlijska vlast nad hrvatskim krajevima počela je s osvajanjima tijekom 15. stoljeća, kada su Osmanlije, predvođeni vojnim zapovjednicima, zauzeli velika područja u Europi. Kroz nekoliko desetljeća, mnoge hrvatske zemlje su pale pod osmansku kontrolu, što je rezultiralo velikim promjenama u društvenom, političkom i ekonomskom životu. Mnogi su ljudi bili prisiljeni na migracije, dok su se drugi prilagodili novim uvjetima života pod osmanskom vlašću.
Jedan od ključnih trenutaka u oslobađanju Hrvatske od Osmanlija bio je poznati Habsburški sukob. Habsburška dinastija, koja je vladala dijelovima srednje Europe, shvatila je važnost borbe protiv Osmanlija kako bi zaštitila ne samo svoje teritorije, već i katoličku vjeru koja je bila ugrožena. U tom kontekstu, Habsburzi su pružili podršku hrvatskim plemićima i vojnicima u borbi protiv Osmanlija, što je kulminiralo u niz bitaka koje su se odvijale tijekom 16. i 17. stoljeća.
Bitka kod Siska 1593. godine bila je prekretnica u tom sukobu. U ovoj bitci, hrvatske i habsburške snage pod vodstvom Petra Zoranića uspjele su nanijeti težak poraz Osmanlijama. Ova pobjeda označila je početak povratka hrvatskih krajeva pod kontrolu kršćanskih snaga, što je dalo novi zamah borbi za oslobođenje.
Osim vojnog otpora, važnu ulogu u oslobađanju hrvatskih krajeva od Osmanlija imala je i uloga lokalnog stanovništva. Mnogi su se seljaci i plemići organizirali u vojne postrojbe, poznate kao hajduci, koji su provodili gerilske akcije protiv osmanskih vojnika. Ove akcije nisu samo doprinijele smanjenju osmanske kontrole, već su također potaknule osjećaj zajedništva i borbenog duha među hrvatskim narodom.
Osim toga, važan aspekt oslobađanja bila je i međunarodna podrška. Habsburška monarhija je uspostavila savezništva s drugim europskim državama koje su također bile ugrožene osmanskom ekspanzijom. Ova suradnja rezultirala je formiranjem vojnih koalicija koje su se borile protiv Osmanlija, a hrvatske snage su često bile dio tih operacija. U tom kontekstu, ključne bitke i vojne kampanje vodile su se ne samo na hrvatskom tlu, već i u širem europskom kontekstu, gdje su se saveznici zajednički borili protiv zajedničkog neprijatelja.
U 17. stoljeću, nakon niza pobjeda, došlo je do značajnog slabljenja osmanske vlasti u Hrvatskoj. S vremenom su se u mnogim krajevima počeli vraćati lokalni plemići, a hrvatska kultura i identitet su počeli ponovno jačati. U tom procesu, važnu ulogu imala je i katolička crkva koja je promovirala nacionalni identitet i očuvanje hrvatske kulture.
Oslobođenje hrvatskih krajeva od Osmanlija dovelo je do formiranja novog političkog i društvenog poretka. Hrvatska je postala dio Habsburške Monarhije, što je otvorilo vrata za daljnje političke i društvene reforme. Tijekom 18. i 19. stoljeća, Hrvatska je prolazila kroz brojne promjene, ali naslijeđe borbe protiv Osmanlija ostalo je duboko ukorijenjeno u kolektivnoj svijesti naroda.
U današnje vrijeme, obilježavanje oslobađanja hrvatskih krajeva od Osmanlija služi kao podsjetnik na snagu otpora i borbenog duha hrvatskog naroda. To razdoblje u povijesti ne samo da je oblikovalo političku budućnost Hrvatske, već je i utjecalo na formiranje nacionalnog identiteta koji se i danas njeguje.
