Društveni razvoj Hrvatske u sklopu Prve Jugoslavije, koja je postojala od 1918. do 1941. godine, predstavlja složen i višedimenzionalan proces koji je bio oblikovan različitim političkim, ekonomskim i kulturnim faktorima. Ova povijesna epoha bila je vrijeme velikih promjena, kako na razini države, tako i u svakodnevnom životu građana. U razdoblju između dva svjetska rata, Hrvatska je bila dio nove državne tvorevine, Kraljevine Jugoslavije, koja je nastala nakon Prvog svjetskog rata kao rezultat raspada Austro-Ugarske Monarhije.
Na početku, društveni razvoj Hrvatske bio je obilježen političkom nestabilnošću i previranjima. Hrvatska je, kao i druge regije bivše Jugoslavije, bila suočena s izazovima centralizirane vlasti koja je često zanemarivala specifične potrebe i interese različitih nacionalnih i regionalnih zajednica. Ova situacija rezultirala je osjećajem nesigurnosti i otpora prema Beogradu, što je utjecalo na društvene odnose i nacionalni identitet. Tijekom 1920-ih i 1930-ih godina, nacionalni pokreti, kao što su Hrvatske seljačke stranke i druge političke organizacije, pokušavali su se izboriti za veća prava i autonomiju, što je dodatno kompliciralo društveni kontekst.
Ekonomija Hrvatske u ovom razdoblju također je prošla kroz značajne promjene. Iako je poljoprivreda ostala dominantna grana, industrijalizacija je postala sve važnija. Državne politike usmjerene prema razvoju industrije i infrastrukture, poput izgradnje željezničkih pruga i elektrifikacije, doprinijele su ubrzanju urbanizacije i stvaranju novih radnih mjesta. Međutim, unatoč tim naporima, mnoge regije, posebno one ruralne, ostale su siromašne i zapostavljene. Različite ekonomske strategije nisu uvijek bile uspješne, a krize, kao što je ona iz 1929. godine, dodatno su pogoršale situaciju.
S obzirom na demografske promjene, Hrvatska je doživjela i migracije unutar države, kada su mnogi stanovnici napuštali sela u potrazi za boljim životom u gradovima. Ovaj proces urbanizacije utjecao je na društvene strukture i obiteljske odnose, jer su se tradicionalne zajednice počele raspadati, a novi urbani identiteti su se formirali. Na društvenom planu, žene su također počele igrati aktivniju ulogu, posebno u kontekstu obrazovanja i zapošljavanja, iako su se suočavale s brojnim preprekama u ostvarivanju svojih prava.
Kultura je u ovom razdoblju također doživjela procvat. Umetnici, književnici i intelektualci, kao što su Antun Gustav Matoš i Miroslav Krleža, doprinosili su bogatstvu hrvatske kulture kroz svoje radove. Književnost, likovna umjetnost i glazba odražavali su promjene u društvu i često su se bavili temama identiteta, tradicije i modernizacije. Uloga javnog obrazovanja postala je ključna, a školstvo je postalo dostupnije širem sloju stanovništva, što je dugoročno utjecalo na društvenu mobilnost i razvoj građanske svijesti.
Unatoč brojnim izazovima, razdoblje Prve Jugoslavije ostavilo je značajan trag na društveni razvoj Hrvatske. Razvijeni su temelji za kasniji politički i društveni razvoj, uključujući ideje o nacionalnom identitetu i autonomiji. Mnoge društvene promjene, koje su se dogodile u ovom razdoblju, nastavile su oblikovati Hrvatsku u godinama koje su slijedile, uključujući vrijeme Drugog svjetskog rata i nakon njega. Prva Jugoslavija bila je kompleksno razdoblje koje je postavilo temelje za buduće izazove i promjene, a njeni utjecaji i danas se mogu osjetiti u suvremenom društvu.
