Prvi svjetski rat, koji je trajao od 1914. do 1918. godine, ostavio je duboke ožiljke na Europi i oblikovao njen politički, društveni i ekonomski krajolik. Na kraju rata, Europa se suočila s brojnim izazovima koji su definirali razdoblje između dva svjetska rata.
Jedan od glavnih rezultata Prvog svjetskog rata bila je promjena granica mnogih država. U skladu s odredbama Versajskog mirovnog ugovora iz 1919. godine, Austro-Ugarska i Osmansko Carstvo su se raspali, a na njihovim su ruševinama nastale nove države poput Čehoslovačke, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije poznate kao Kraljevina Jugoslavija) te Mađarske. Ova promjena granica često je bila rezultat etničkih i nacionalnih težnji, ali je također dovela do napetosti i sukoba unutar novih granica.
Politička nestabilnost bila je još jedan od značajnih problema. Mnoge nove države borile su se s unutarnjim nemirima, a radikalne političke ideologije, poput komunizma i fašizma, počele su dobivati na popularnosti. U Rusiji je 1917. godine došlo do Oktobarske revolucije, koja je uspostavila komunistički režim, dok su u Italiji i Njemačkoj fašistički pokreti počeli jačati. Ove promjene političkog okvira dovele su do stvaranja polariziranih društava koja su se suočavala s nesigurnošću i strahom od budućnosti.
Ekonomske posljedice rata također su bile značajne. Mnoge europske zemlje doživjele su teške ekonomske krize, a inflacija je postala svakodnevna pojava. Njemačka se suočila s teškim reparacijama koje su joj nametnute nakon rata, što je dodatno pogoršalo njeno ekonomsko stanje. U mnogim zemljama, nezaposlenost je porasla, a životni standard pao. Ljudi su se borili za osnovne životne potrebe, a mnogi su se okrenuli ekstremnim političkim opcijama u potrazi za rješenjem svojih problema.
Unatoč tim teškim vremenima, razdoblje nakon Prvog svjetskog rata također je donijelo određene promjene koje su imale dugoročne posljedice. Žene su stekle više prava tijekom rata, a nakon njega su se borile za ravnopravnost i pravo glasa. U mnogim zemljama, žene su se aktivno uključile u javni život, što je bio značajan korak prema modernizaciji društava.
Umjetnost i kultura također su doživjeli transformaciju. Razdoblje između dva svjetska rata obilježeno je razvojem novih umjetničkih pokreta, poput nadrealizma i dadaizma, koji su se protivili tradicionalnim normama i reflektirali osjećaj deziluzije nakon rata. Književnost, slikarstvo i glazba postali su način izražavanja strahova i nadanja ljudi u tom turbulentnom razdoblju.
U međunarodnoj politici, nastojanja za održanjem mira rezultirala su stvaranjem Lige naroda 1920. godine. Ovaj pokušaj da se uspostavi sustav kolektivne sigurnosti imao je za cilj sprječavanje budućih sukoba, ali su njegove slabosti ubrzo postale očite. Mnoge su zemlje, uključujući Sjedinjene Američke Države, odbile pristupiti Ligi, što je oslabilo njen utjecaj.
Kako su 1920-e prolazile, Europa je bila u stalnoj potrazi za stabilnošću. Na površini se činilo da se život vraća u normalu, no duboko ispod ostali su osjećaji nesigurnosti i straha. Velika depresija iz 1929. godine dodatno je pogoršala situaciju, a mnoge su zemlje ponovno zavrtele kotače radikalizacije, što je na kraju dovelo do izbijanja Drugog svjetskog rata 1939. godine.
Europa nakon Prvog svjetskog rata bila je kontinent u previranju, suočen s izazovima koji su oblikovali njegovu budućnost. Ovaj period, iako ispunjen teškoćama, također je bio vrijeme transformacije i promjena koje su postavile temelje za modernu Europu kakvu danas poznajemo.
