Hrvatska kultura Hrvata u ranom srednjem vijeku predstavlja fascinantan period u razvoju identiteta i tradicije ovog naroda. Ovaj period, koji se proteže od 7. do 12. stoljeća, obilježen je značajnim društvenim, političkim i kulturnim promjenama koje su oblikovale temelje hrvatskog društva. U središtu ovog razdoblja nalazi se dolazak Hrvata na prostore današnje Hrvatske, njihov susret s različitim kulturama te stvaranje vlastitog identiteta koji će se kasnije razvijati kroz stoljeća.
Dolazak Hrvata na Jadransko more bio je uvjetovan raznim povijesnim okolnostima, uključujući migracije i ratne sukobe koji su oblikovali srednju Europu. U tom razdoblju, Hrvati su se naselili na području između Rijeke i Zadra, gdje su stvorili prve državne jedinice. Ove rane državne tvorevine postavile su temelje za daljnji razvoj hrvatske kulture i identiteta. U tom razdoblju, Hrvati su se susreli s različitim etničkim skupinama i kulturama, što je dodatno obogatilo njihovu kulturu.
Jedan od najvažnijih aspekata ranog srednjeg vijeka u Hrvatskoj je prihvaćanje kršćanstva. Kršćanstvo je donijelo nove vrijednosti, norme i tradicije koje su se postupno integrirale u svakodnevni život Hrvata. Prvi tragovi kršćanstva na hrvatskim prostorima datiraju iz 7. stoljeća, no masovnija evangelizacija počela je u 9. stoljeću kada je hrvatski vladar Tomislav, prvi kralj Hrvatske, potvrdio kršćanstvo kao državnu religiju. Ova promjena imala je dalekosežne posljedice na razvoj hrvatske kulture, jer je kršćanstvo postalo središnji element identiteta Hrvata.
Osim religijskog aspekta, značajnu ulogu u razvoju hrvatske kulture u ranom srednjem vijeku imale su i umjetnost, arhitektura i književnost. U ovom periodu, mnoge crkve i samostani su izgrađeni u romaničkom stilu, a umjetnički radovi često su bili inspirirani biblijskim temama. Ove građevine nisu samo služile religijskim potrebama, već su postale i centri obrazovanja i kulture. Samostani su bili mjesta gdje su se čuvali i prepisivali rukopisi, a time je očuvana i hrvatska povijest i tradicija.
Književnost u ranom srednjem vijeku također je bila pod utjecajem kršćanske tradicije. Prvi pisani tragovi na hrvatskom jeziku pojavili su se u 11. stoljeću, dok su najpoznatiji spomenici tog doba, poput Bašćanske ploče, svjedoci o razvoju hrvatskog jezika i pisma. Ova ploča, koja datira iz 1100. godine, sadrži najstariji poznati tekst na hrvatskom jeziku i predstavlja značajan doprinos hrvatskoj kulturi. U tim su vremenima također nastajale i usmene tradicije, koje su se prenosile s koljena na koljeno, oblikujući folklor i narodnu kulturu.
Društvena struktura Hrvata u ranom srednjem vijeku bila je organizirana oko plemena i obitelji, gdje su se očuvale tradicionalne vrijednosti i običaji. Ova plemenska organizacija omogućila je Hrvati da se brane od vanjskih prijetnji i zadrže svoj identitet. U tom su se kontekstu razvijale i razne društvene norme koje su regulirale život zajednice. Obitelji su bile temelj društva, a tradicionalni običaji i rituali su se prenosili kroz generacije, čime je očuvana povezanost s prošlošću.
U zaključku, hrvatska kultura Hrvata u ranom srednjem vijeku oblikovana je kroz kompleksne povijesne, društvene i kulturne procese. Ovaj period predstavlja temelj na kojem su se gradili moderni identiteti i tradicije koje i danas čine važan dio hrvatske kulture. Od prihvaćanja kršćanstva, kroz razvoj umjetnosti i književnosti, do očuvanja plemenskih vrijednosti, svaki aspekt ovog razdoblja svjedoči o bogatstvu i raznolikosti hrvatske kulturne baštine koja je nastala kroz stoljeća. Rano srednjovjekovno razdoblje stoga ne predstavlja samo povijesni presjek, već i ključ za razumijevanje identiteta Hrvata koji se nastavlja razvijati i danas.
