Jugoslavija, kao politička i kulturna tvorevina, nastala je nakon Prvog svjetskog rata, a njen razvoj između dva svjetska rata obilježen je brojnim izazovima, promjenama i pokušajima izgradnje identiteta. Ovo razdoblje, od 1918. do 1941. godine, predstavlja složenu sliku društvenih, ekonomskih i političkih previranja koja su oblikovala sudbinu ove zemlje.
Nakon završetka Prvog svjetskog rata, 1918. godine, osnovana je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja se kasnije 1929. godine preimenuje u Kraljevinu Jugoslaviju. Ova nova država predstavljala je spoj različitih naroda i kultura, što je od samog početka predstavljalo izazov. Hrvati, Srbi, Slovenci, Makedonci, Crnogorci i drugi narodi imali su različite povijesne, kulturne i političke tradicije, a često su se sukobljavali oko pitanja autonomije i prava unutar zajedničke države.
U razdoblju između dva rata, Jugoslavija je prolazila kroz različite političke sustave. Nakon uvođenja monarhije, kralj Aleksandar Karađorđević nastoji centralizirati vlast, što je izazvalo nezadovoljstvo među drugim narodima, osobito među Hrvatima koji su tražili veću autonomiju. Ova centralizacija dovela je do sve većih tenzija i sukoba unutar države. Godine 1929. kralj Aleksandar je uveo autoritarni režim i suspendirao ustav, što je dodatno pogoršalo odnose među narodima.
Ekonomija Jugoslavije između dva rata također je bila pogođena brojnim izazovima. Zemlja se suočavala s ekonomskom krizom koja je uslijedila nakon Velike depresije 1929. godine. Industrijalizacija je bila neujednačena, a mnogi dijelovi zemlje, osobito ruralni dijelovi, ostali su siromašni i nerazvijeni. Poljoprivreda je bila glavni izvor prihoda, ali problemi poput neučinkovitih metoda uzgoja i nedostatka modernizacije doveli su do niskih prihoda za seljake. U to vrijeme, inflacija je također bila problematična, a tečaj kune prema euru bio je vrlo nestabilan, što je dodatno otežavalo ekonomsko stanje.
Unatoč tim izazovima, kulturni život u Jugoslaviji cvjetao je. Umjetnici, pisci i intelektualci pokušavali su stvoriti zajednički jugoslavenski identitet kroz umjetnost i književnost. Na primjer, književnici poput Ivo Andrića i Meše Selimovića istraživali su teme identiteta, pripadnosti i sukoba u svojim djelima, dok su slikari i kipari, poput Vlaha Bukovca, doprinosili razvoju nacionalne umjetničke scene. Ova kulturna dinamika bila je važna za oblikovanje kolektivnog identiteta, ali i za izražavanje nezadovoljstva prema političkim režimima koji su vladali.
Jugoslavija je također bila pogođena rastućim nacionalizmom u Europi, koji je utjecao na odnose među narodima unutar države. U tom razdoblju pojavili su se ekstremni politički pokreti, uključujući i ustaše i četnike, koji su promovirali nacionalističke ideje i sukobe. Ovi pokreti doveli su do daljnjeg polariziranja društva i sukoba između različitih etničkih skupina.
Na kraju, razdoblje između dva rata u Jugoslaviji završava s izbijanjem Drugog svjetskog rata 1941. godine, kada je zemlja napadnuta od strane sila Osovine. Ovaj rat donosi nove izazove i tragedije, ali i prilike za promjene koje će oblikovati budućnost Jugoslavije. Iako je razdoblje između dva rata bilo obilježeno sukobima i napetostima, ono je također bilo vrijeme stvaranja i razvoja identiteta koji će kasnije igrati ključnu ulogu u povijesti Balkana.
