Potres u Zagrebu 22. ožujka 2020. godine bio je jedan od najznačajnijih prirodnih katastrofa u recentnoj povijesti Hrvatske. Sa magnitudom od 5.5 prema Richteru, ovaj potres osjetio se u cijeloj zemlji, ali najjače u Zagrebu i okolici. U trenutku kada je potres pogodio, mnogi su se građani nalazili u svojim domovima, a osjećaj straha i panike brzo se širio gradom. Unatoč tome što se radilo o srednje jakom potresu, posljedice su bile dalekosežne.
U prvim trenucima nakon potresa, stanovnici Zagreba su bili u šoku. Sirene hitne pomoći čule su se diljem grada, a mnogi su ljudi izlazili iz svojih kuća, bojeći se nakonshokova. Informacije su se brzo širile putem društvenih mreža, a građani su razmjenjivali informacije o oštećenim zgradama i potrebama za pomoći. Mnoge zgrade, posebno one starije, pretrpjele su značajna oštećenja, a neki su objekti bili toliko ozbiljno oštećeni da su morali biti evakuirani.
Najveći udar potresa osjetio se u središtu Zagreba, gdje su povijesne građevine, uključujući katedralu, pretrpjele ozbiljna oštećenja. Katedrala je izgubila jedan od svojih tornjeva, a unutrašnjost je također pretrpjela štetu. Osim katedrale, mnoge druge povijesne zgrade, uključujući muzeje i institucije, također su pretrpjele oštećenja koja su zahtijevala hitnu obnovu. Uz to, mnogi su građani ostali bez svojih domova, a tisuće su se obitelji našle u teškoj situaciji, bez krova nad glavom.
U danima nakon potresa, grad je započeo s hitnim mjerama kako bi osigurao zaštitu građana i započeo procjenu štete. Državne institucije, zajedno s lokalnim vlastima, organizirale su hitne smještaje za ljude koji su ostali bez domova. Pomoć su pružale i brojne nevladine organizacije, a građani su se mobilizirali kako bi pomogli onima kojima je bila potrebna. Ova solidarnost građana pokazala je koliko je važno zajedništvo u trenucima krize.
Obnova Zagreba nakon potresa bila je dugotrajan proces. Iako su mnoge zgrade brzo sanirane, potpuna obnova povijesnih građevina i infrastrukture zahtijevala je značajna financijska sredstva i vrijeme. Procjene štete govorile su o milijunima eura potrebnih za obnovu grada, a vlasti su počele tražiti pomoć iz Europske unije kako bi osigurale potrebna sredstva. Mnogi su građani također pokrenuli inicijative za prikupljanje donacija kako bi pomogli u obnovi svojih susjeda i lokalne zajednice.
Osim fizičkih oštećenja, potres je ostavio i emocionalne ožiljke na mnogim građanima. Strah od novih potresa i nesigurnost u vezi s vlastitim domovima postali su svakodnevna stvar. Psihološka pomoć i podrška postali su ključni za mnoge ljude koji su se borili s posljedicama traumatičnog iskustva. Organizirane su brojne radionice i grupne terapije kako bi se ljudima pomoglo da se nose s traumama i strahovima.
Potres u Zagrebu 2020. godine podsjetio je sve nas koliko su prirodne katastrofe nepredvidive i koliko je važno imati planove za hitne situacije. Osim toga, pokazao je koliko je važno ulagati u obnovu i zaštitu povijesnih građevina i infrastrukture kako bismo očuvali našu kulturnu baštinu. Dok se Zagreb oporavlja od ovog potresa, važno je da svi zajedno radimo na izgradnji sigurnijeg i otpornijeg grada za budućnost.
