Raspad Jugoslavije tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća bio je ne samo politički i društveni fenomen, već i značajan trenutak za razvoj pop kulture na prostoru bivše Jugoslavije. U toj turbulentnoj eri, koja je rezultirala stvaranjem novih država i identiteta, pop kultura je odigrala ključnu ulogu u oblikovanju javnog mnijenja i stvaranju novih kulturnih narativa. Sedma republika, kao simbol novih političkih i društvenih promjena, u velikoj je mjeri utjecala na to kako su se umjetnici, glazbenici i filmaši izražavali i kako su njihova djela rezonirala s građanima.
U razdoblju raspada, mnogi su umjetnici koristili svoju umjetnost kao sredstvo otpora i kritike prema novonastalim političkim okolnostima. Glazba, posebno rock i pop, postali su platforme za izražavanje nezadovoljstva i želje za promjenom. Grupa ‘Bijelo dugme’, koja je bila na vrhuncu popularnosti, svojim je hitovima često komentirala društvena zbivanja i izazivala refleksije o identitetu i nacionalizmu. Njihova glazba bila je most između starih i novih generacija, a pjesme poput ‘Miljacka’ i ‘Lipe cvatu’ postale su himne otpora i nade.
Pored rock glazbe, i hip-hop scena je doživjela procvat. Mladi umjetnici poput ‘Dječaka s ulice’ i ‘Frenkija’ koristili su svoje stihove kako bi pričali priče o svakodnevnom životu, borbi za opstanak i preživljavanju u novim, teškim uvjetima. Njihova glazba, koja je često bila prožeta socijalnom kritikom, postala je glas mladih koji su se osjećali izgubljeno u novoj stvarnosti. Ova vrsta pop kulture pomogla je u oblikovanju identiteta mladih u razdoblju kada su se starije generacije suočavale s gubitkom svojih nekadašnjih ideala.
Osim glazbe, i filmska industrija je doživjela transformaciju. Redatelji poput Emira Kusturice i Gorana Markovića iskoristili su svoje filmove kako bi istražili temu rata, gubitka i identiteta. Kusturica je svojim filmovima poput ‘Underground’ i ‘Crna mačka, bijeli mačor’ prikazao apsurd situacije u kojoj su se ljudi našli, dok je Marković kroz film ‘Variola Vera’ istraživao posljedice rata na svakodnevni život. Ovi filmovi nisu samo zabavljali publiku, već su ih poticali na razmišljanje o vlastitoj stvarnosti i o tome što znači biti dio novonastale zajednice.
Kada govorimo o sedmoj republici, ne možemo zaboraviti ni na razvoj medija i novinarstva. Tijekom raspada Jugoslavije, mediji su često bili podložni manipulacijama i cenzuri, ali su se istovremeno pojavili i novi, alternativni kanali informiranja. Nezavisni časopisi i radijske postaje postali su platforme za slobodno izražavanje mišljenja i kritiku vlasti. Ove promjene u medijskom krajoliku omogućile su stvaranje prostora za dijalog i raspravu o ključnim pitanjima koja su mučila društvo.
U tom kontekstu, pop kultura nije samo odražavala promjene, već ih je i aktivno oblikovala. Umjetnici su svojim djelima komentirali društvene promjene, poticali javne rasprave i pomicali granice onoga što je bilo moguće reći i raditi u novom društvenom okruženju. Kroz glazbu, film i druge umjetničke forme, stvorena je nova, dinamična pop kultura koja je bila u skladu s potrebama i aspiracijama društva u tom povijesnom trenutku.
U konačnici, sedma republika nije bila samo politička kategorija, već i simbol promjena u pop kulturi koja je pratila raspad Jugoslavije. Svi ti umjetnici, njihova djela i poruke koje su slali, doprinijeli su stvaranju nove kulturne paradigme koja je oblikovala identitet naraštaja koji je odrastao u tom turbulentnom razdoblju. Pop kultura, stoga, postaje neizostavni dio razumijevanja povijesnih i društvenih promjena koje su se odvijale, a koja će, sigurno, ostaviti dubok trag u kolektivnoj memoriji naroda koji su prolazili kroz ove dramatične transformacije.
