Drugi svjetski rat, koji je trajao od 1939. do 1945. godine, bio je jedan od najznačajnijih i najrazornijih sukoba u povijesti čovječanstva. U tom periodu, mnoge su zemlje bile uvučene u sukob, dok su neke, poput Turske, zadržale neutralan status. Ovaj članak istražuje kako je Turska navigirala kroz složenu geopolitičku situaciju tog vremena, njene vanjskopolitičke odluke, unutarnje izazove i posljedice koje su proizašle iz tih odluka.
Turska je, nakon Prvog svjetskog rata, prolazila kroz teške političke i društvene promjene. Osnivanje Republike Turske 1923. godine pod vodstvom Mustafe Kemala Atatürka donijelo je modernizaciju i secularizaciju zemlje. Međutim, ulaskom u Drugi svjetski rat, Turska se našla u teškoj situaciji, okružena državama koje su se sukobljavale, a posebno je bila izložena pritiscima iz oba vojnika bloka, Saveznika i Sila osovine.
Na samom početku rata, Turska je proglasila neutralnost, što je bila pametna odluka s obzirom na razne unutarnje i vanjske pritiske. Turska je nastojala održati ravnotežu između sila koje su se borile. Njena geografska pozicija bila je strateški važna, s Bosporom i Dardanelima koji su povezivali Crno more s Mediteranom. U tom razdoblju, Turska je postala važan trgovački partner i posrednik, što joj je omogućilo da dobije značajne ekonomske koristi.
Međutim, neutralnost nije značila potpunu izolaciju. Turska je bila pod stalnim pritiskom i prijetnjom od strane Njemačke i Sovjetskog Saveza. U 1941. godini, nakon što je Njemačka napala Sovjetski Savez, Turska je bila suočena s dilemom. Između ostalog, Turska je morala balansirati svoje odnose s oba susjeda, nastojeći održati svoju neutralnost. U tom kontekstu, Turska je potpisala sporazum o prijateljstvu s Njemačkom, ali je istovremeno održavala kontakte sa Saveznicima, uključujući Veliku Britaniju i Sjedinjene Američke Države.
Tijekom rata, Turska je također bila suočena s brojnim unutarnjim izazovima, uključujući ekonomske probleme i pritiske na manjinske grupe unutar zemlje. Tijekom rata, gospodarstvo Turske doživjelo je teške udarce zbog globalne ekonomske krize, a vlada je morala poduzeti mjere štednje. Osim toga, Turska je bila svjesna pritiska koji su manjinama, poput Grka i Armenaca, često bili izloženi. Ove zajednice su bile podložne diskriminaciji i nasilju, što je dodatno kompliciralo društvenu situaciju u zemlji.
Unatoč svim izazovima, Turska je uspjela zadržati svoju neutralnost sve do 1945. godine. Na kraju rata, Turska je shvatila da je potrebno prilagoditi se novoj geopolitičkoj stvarnosti. Kada su Saveznici pobijedili, Turska je brzo prepoznala potrebu za jačanjem svojih odnosa s novim svjetskim silama, osobito sa Sjedinjenim Američkim Državama. U tom kontekstu, Turska je postala članica Organizacije Ujedinjenih naroda 1945. godine i kasnije se pridružila NATO-u 1952. godine, čime je osigurala svoju poziciju u novoj međunarodnoj poretku.
Na kraju, Drugi svjetski rat ostavio je dubok trag na Tursku. Iako je uspjela zadržati svoju neutralnost, posljedice rata utjecale su na njene vanjskopolitičke odluke i unutarnje reforme. Turska je postala svjesna svoje strateške važnosti u međunarodnim odnosima i počela je aktivnije sudjelovati u globalnim pitanjima. Ova transformacija postavila je temelje za modernu tursku vanjsku politiku, koja će se nastaviti razvijati u sljedećim desetljećima.
