Curenje podataka postalo je jedan od najvažnijih problema u digitalnom dobu. U svijetu gdje su informacije sve više digitalizirane, zaštita osobnih podataka i povjerljivih informacija postaje imperativ. S obzirom na sve veći broj cyber napada i zloupotreba podataka, zakonodavstvo se mora prilagoditi novim izazovima. U Hrvatskoj, kao i u mnogim zemljama Europske unije, kazneni zakon prepoznaje ovaj problem i propisuje određene odredbe kako bi se zaštitili građani od posljedica curenja podataka.
U skladu s važećim zakonima, curenje podataka može se definirati kao neovlašteno otkrivanje, upotreba ili prijenos osobnih podataka. Kazneni zakon Republike Hrvatske, u članku 149., predviđa kazne za one koji neovlašteno otkrivaju osobne podatke ili ih koriste na način koji nije u skladu s zakonom. Ove odredbe imaju za cilj zaštitu privatnosti građana i sprječavanje zloupotrebe informacija koje bi mogle dovesti do ozbiljnih posljedica, uključujući financijsku štetu, gubitak reputacije ili čak fizičku opasnost.
Jedan od ključnih elemenata u borbi protiv curenja podataka jest i Zakon o zaštiti osobnih podataka, koji se temelji na Općoj uredbi o zaštiti podataka (GDPR). Ovaj zakon propisuje prava pojedinaca u vezi s njihovim osobnim podacima i obveze koje imaju organizacije koje obrađuju te podatke. U slučaju curenja podataka, organizacija je obvezna obavijestiti nadležno tijelo i, u nekim slučajevima, i same osobe čiji su podaci bili izloženi. Ova obveza izvještavanja dodatno naglašava važnost transparentnosti i odgovornosti u postupanju s osobnim informacijama.
Kazneni zakon također prepoznaje različite oblike curenja podataka, uključujući neovlašteni pristup informacijama, njihovu krađu ili prodaju. Osobe koje se bave ovim kaznenim djelima mogu se suočiti s ozbiljnim sankcijama, uključujući zatvorske kazne i novčane kazne. U praksi, to znači da se kazneni zakon koristi kao alat za odvraćanje potencijalnih počinitelja, ali i kao sredstvo zaštite žrtava curenja podataka.
Osim kaznenih odredbi, važno je spomenuti i civilnu odgovornost koja proizlazi iz curenja podataka. Osobe koje su pretrpjele štetu zbog curenja svojih osobnih informacija mogu podnijeti tužbu protiv organizacije koja je odgovorna za curenje. U tom smislu, organizacije su dodatno motivirane implementirati mjere zaštite podataka i osigurati sigurnost svojih sustava. Ove mjere obuhvaćaju sve od tehničkih rješenja, poput enkripcije podataka, do organizacijskih promjena, kao što su obuke zaposlenika o sigurnosti informacija.
U kontekstu europskih zakona, Hrvatska je obvezna provoditi odredbe GDPR-a, koji postavlja visoke standarde zaštite podataka. Ovaj zakon ne samo da propisuje prava građana, već i značajne kazne za prekršitelje. Na primjer, organizacije koje ne uspiju zaštititi osobne podatke mogu biti kažnjene s do 20 milijuna eura ili 4% ukupnog godišnjeg prometa, ovisno o tome što je veće. Ovakve kazne služe kao dodatni poticaj za organizacije da ozbiljno shvate pitanje zaštite podataka.
U zaključku, curenje podataka predstavlja ozbiljnu prijetnju u modernom društvu, a kazneni zakon igra ključnu ulogu u regulaciji ovog problema. Uz zaštitu prava građana, zakonodavne odredbe služe kao sredstvo odvraćanja i poticanja organizacija na provođenje učinkovitih mjera sigurnosti. Kako se tehnologija razvija, tako će se i zakoni morati prilagođavati novim izazovima u području zaštite podataka. Važno je da svi sudionici, od građana do organizacija i vlasti, budu svjesni svojih prava i obveza kako bi se osigurala sigurnost i privatnost u digitalnom svijetu.