Urinokultura je laboratorijska pretraga koja se provodi kako bi se identificirali mikroorganizmi prisutni u urinu, a najčešće se koristi za dijagnosticiranje infekcija mokraćnog sustava. Čitanje nalaza urinokulture može biti zbunjujuće, posebno za one koji nisu upoznati s terminologijom ili procesom. U ovom članku objasnit ćemo što su točno nalazi urinokulture, kako ih pravilno interpretirati i koje korake poduzeti nakon dobivanja rezultata.
Urinokultura obično započinje prikupljanjem uzorka urina, koji se zatim šalje u laboratorij na analizu. U laboratoriju se uzorak stavlja na hranjive podloge kako bi se omogućio rast bakterija. Nakon 24 do 48 sati, laboratorijski tehničari pregledavaju uzorak i utvrđuju prisutnost bakterija. Ako se bakterije množe, to može značiti da postoji infekcija.
Jedan od ključnih elemenata nalaza urinokulture je broj kolonija bakterija koje se razvijaju. Ovaj broj se često izražava u jedinicama CFU/mL (kolonije formirajućih jedinica po mililitru). Općenito, ako se pronađe više od 100 000 CFU/mL određene vrste bakterija, to se smatra značajnim i može ukazivati na infekciju. S druge strane, manji brojevi, poput 10 000 CFU/mL, mogu ukazivati na kontaminaciju uzorka ili neznatnu infekciju.
Osim broja kolonija, važno je obratiti pažnju na vrstu bakterija koja je identificirana. Uobičajene bakterije koje uzrokuju infekcije mokraćnog sustava uključuju Escherichia coli, Klebsiella, Proteus, i Enterococcus. Razumijevanje vrste bakterija može pomoći liječniku u odabiru odgovarajuće terapije. Na primjer, ako je identifikovana Escherichia coli, liječnik će vjerojatno propisati antibiotik koji je učinkovit protiv te specifične bakterije.
Nakon što su identificirane bakterije, sljedeći korak je testiranje osjetljivosti na antibiotike. Ovaj test određuje koje vrste antibiotika su najučinkovitije protiv bakterija koje su uzrokovale infekciju. Rezultati osjetljivosti također su navedeni u nalazu urinokulture. Ako su bakterije osjetljive na određeni antibiotik, liječnik će ga preporučiti kao najbolju opciju za liječenje. Ako bakterije pokazuju otpornost na antibiotike, liječnik će možda morati odabrati alternativni lijek.
Čitanje nalaza urinokulture također uključuje prepoznavanje mogućih lažno pozitivnih ili lažno negativnih rezultata. Lažno pozitivni rezultati mogu se dogoditi zbog kontaminacije uzorka ili prisutnosti bakterija koje ne uzrokuju infekciju. S druge strane, lažno negativni rezultati mogu nastati ako je uzorak prikupljen u pogrešno vrijeme ili ako je prethodno započeto liječenje antibioticima. U tim slučajevima, liječnik može preporučiti ponovnu analizu uzorka.
Nakon što su rezultati urinokulture dostupni, važno je razgovarati s liječnikom o sljedećim koracima. Liječnik će objasniti što rezultati znače u kontekstu vašeg zdravlja i može preporučiti liječenje. Osim toga, važno je postavljati pitanja i razjasniti sve nedoumice vezane uz nalaze.
U zaključku, čitanje nalaza urinokulture može biti izazovno, ali uz pravilno razumijevanje i komunikaciju s liječnikom, možete dobiti jasnu sliku o svom zdravstvenom stanju. Uvijek se posavjetujte s liječnikom ako imate pitanja ili nedoumice vezane uz rezultate laboratorijskih ispitivanja.