Održavanje održivosti mirovinskog sustava postalo je ključno pitanje za mnoge zemlje, uključujući Hrvatsku. S obzirom na demografske promjene, starenje populacije i smanjenje radne snage, očuvanje stabilnog i pravednog mirovinskog sustava predstavlja izazov koji zahtijeva hitna i promišljena rješenja.
U Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim europskim zemljama, sve je više starijih osoba, dok se broj radno sposobnog stanovništva smanjuje. Ovaj trend stvara pritisak na mirovinski sustav jer manje radnika doprinosi većem broju umirovljenika. Prema nekim procjenama, do 2050. godine omjer radnika i umirovljenika mogao bi biti 1:1, što bi značilo da svaki radnik treba financirati jednog umirovljenika. Ova situacija nije održiva bez značajnih reformi.
Jedan od ključnih koraka ka održivosti mirovinskog sustava jest diversifikacija izvora financiranja. Tradicionalni sustavi, koji se oslanjaju isključivo na doprinos radnika, postaju sve manje učinkoviti. Uvođenje dodatnih izvora prihoda, poput poreza na kapital ili povećanja poreza na dodanu vrijednost (PDV), može pomoći u stvaranju stabilnijih financijskih tokova. Na taj način, država može osigurati dodatna sredstva za isplatu mirovina bez dodatnog opterećenja radnika.
Osim toga, poticanje privatnog mirovinskog osiguranja može biti značajan korak prema održivosti. Hrvatska je već uvela sustav dobrovoljnog mirovinskog osiguranja, no njegovu primjenu još uvijek treba dodatno popularizirati. Edukacija građana o važnosti štednje za mirovinu i osiguranje dodatnih prihoda u starosti može igrati ključnu ulogu u smanjenju pritiska na državni mirovinski sustav. Također, pružanje poreznih olakšica za uplate u privatne mirovinske fondove može potaknuti više ljudi da se odluče na ovaj oblik štednje.
U kontekstu održivosti, važno je i razmotriti mogućnost povećanja dobi za odlazak u mirovinu. Iako je ovo osjetljiva tema koja može izazvati otpor među radnicima, povećanje dobi za odlazak u mirovinu može značajno smanjiti broj umirovljenika u odnosu na radnike. Mnoge zemlje su već uvele ovakve reforme, a Hrvatska bi mogla slijediti njihov primjer. U isto vrijeme, važno je osigurati da radnici, posebno oni u fizički zahtjevnim zanimanjima, imaju mogućnost ranijeg odlaska u mirovinu.
Osim strukturnih promjena, nužno je i poboljšanje efikasnosti postojećih sustava. Digitalizacija i modernizacija upravljanja mirovinskim fondovima mogu donijeti značajne uštede i povećati transparentnost. Uvođenje digitalnih rješenja može smanjiti administrativne troškove i povećati pristup informacijama o pravima i mogućnostima građana. Također, implementacija sustava praćenja i analize može pomoći u prepoznavanju potencijalnih problema i pravovremenom reagiranju na njih.
U konačnici, održivost mirovinskog sustava nije samo ekonomsko pitanje, već i pitanje socijalne pravde. Svaki građanin ima pravo na dostojanstvenu starost, a mirovinski sustav mora biti osmišljen tako da to pravo osigura. Uključivanje različitih dionika, uključujući građane, poslodavce i vladu, ključno je za kreiranje održivog sustava koji će moći zadovoljiti potrebe budućih generacija. Uz aktivno sudjelovanje svih, moguće je izgraditi mirovinski sustav koji će biti pravedan, održiv i otporan na buduće izazove.