Darovni ugovori su pravni akti koji omogućuju prijenos vlasništva između darovatelja i obdarenca, često bez novčane naknade. Međutim, postoje situacije u kojima jedan od sudionika može pokušati pobijati takav ugovor. Ovaj članak istražuje sudsku praksu vezanu uz pobijanje darovnog ugovora, razloge za pobijanje, kao i moguće ishode takvih pravnih postupaka.
Jedan od najčešćih razloga za pobijanje darovnog ugovora je nedostatak sposobnosti darovatelja u trenutku sklapanja ugovora. Prema hrvatskom zakonodavstvu, darovatelj mora imati pravnu sposobnost, što znači da mora biti punoljetan i ne smije biti pod utjecajem duševne bolesti ili opojnih sredstava. U slučaju da se dokaže da je darovatelj bio nesposoban u trenutku sklapanja ugovora, takav ugovor može biti proglašen ništavim.
Osim nedostatka sposobnosti, darovni ugovor može se pobijati i zbog prisile ili obmane. Ako se pokaže da je darovatelj bio prisiljen potpisati ugovor ili je bio obmanut o bitnim okolnostima koje su utjecale na njegovu odluku, tada takav ugovor također može biti nevažeći. U praksi, sudovi često traže dokaze o tome da je došlo do prisile ili obmane, što može uključivati svjedočenja ili dokumentaciju koja potkrepljuje tu tvrdnju.
Jedan od važnih aspekata sudske prakse u vezi s pobijanjem darovnog ugovora je i pitanje rodbinske veze između darovatelja i obdarenca. U slučajevima kada je darovni ugovor sklopljen između članova obitelji, sudovi mogu biti skloniji prihvatiti argumente o prisili ili obmani, s obzirom na emocionalne i psihološke pritiske koji često postoje unutar obiteljskih odnosa.
Još jedan važan faktor koji može utjecati na valjanost darovnog ugovora je ispunjenje obveza koje su dogovorene u okviru ugovora. Ako obdarenca ne ispunjava svoje obveze, darovatelj može imati osnovu za pobijanje ugovora. Na primjer, ako je darovani predmet trebao biti korišten na određeni način ili u određene svrhe, a obdarenca to ne poštuje, darovatelj može tražiti povrat imovine ili poništenje ugovora.
U hrvatskom pravu, postupak pobijanja darovnog ugovora provodi se pred nadležnim građanskim sudom. Strana koja želi pobijati ugovor mora podnijeti tužbu, u kojoj će jasno navesti razloge zbog kojih smatra da je ugovor nevažeći. Važno je da stranka prikupi sve relevantne dokaze koji podržavaju njezine tvrdnje, jer će sud pregledati sve dostupne informacije prije nego što donese odluku.
Sud će zatim razmotriti sve argumente i dokaze, a odluka može varirati ovisno o okolnostima slučaja. Ako sud utvrdi da su razlozi za pobijanje opravdani, ugovor će biti proglašen ništavim, što znači da se smatra kao da nikada nije ni postojao. U tom slučaju, imovina će se vratiti darovatelju, a obdarenca neće imati nikakva prava na nju.
Osim toga, važno je napomenuti da postoji i rok za podnošenje tužbe za pobijanje darovnog ugovora. Prema hrvatskom zakonodavstvu, taj rok obično iznosi pet godina od dana kada je ugovor sklopljen ili od dana kada je pobijana strana saznala za razloge pobijanja. Stoga je važno djelovati brzo i konzultirati se s pravnikom kako bi se osiguralo da se prava stranke zaštite.
Na kraju, pobijanje darovnog ugovora može biti složen pravni proces koji zahtijeva pažljivo razmatranje i razumijevanje pravnih propisa. Svaka situacija je jedinstvena, stoga je preporučljivo zatražiti pravni savjet kako bi se razumjeli svi aspekti i mogućnosti koje su dostupne u određenom slučaju. U svakom slučaju, sudska praksa pokazuje da su sudovi spremni razmotriti različite aspekte darovnih ugovora i pružiti pravdu onima koji su oštećeni nepravednim postupcima.
