Peter Singer, australski filozof i etičar, poznat po svojim kontroverznim stavovima o moralnim pitanjima, ima specifičan pogled na eutanaziju koji izaziva široke rasprave. Njegov utilitaristički pristup etici često se suprotstavlja tradicionalnim moralnim normama, posebno kada je riječ o pitanjima života i smrti. Eutanazija, ili pomoć u umiranju, predmet je koji se često razmatra u kontekstu ljudskih prava, autonomije pacijenata i etičkih smjernica medicinske prakse.
Prema Singeru, pravo na eutanaziju može se opravdati kroz prizmu smanjenja patnje i povećanja kvalitete života. On vjeruje da pojedinci trebaju imati pravo donositi odluke o vlastitom životu, uključujući i odluku o kraju svog života kada se suočavaju s neizdrživim bolovima ili terminalnim bolestima. U njegovim argumentima, kvaliteta života igra ključnu ulogu. Naime, Singer često ističe da bi se trebali usredotočiti na dobrobit pojedinca, a ne na moralne norme koje mogu biti zastarjele ili neadekvatne.
Jedan od njegovih najpoznatijih radova, “Prakticna etika”, istražuje koncept moralnog statusa pojedinaca. Singer se protivi ideji da je život svet, neovisno o kvaliteti tog života. Umjesto toga, on smatra da je etički ispravno omogućiti ljudima da odaberu eutanaziju ako to smatraju najboljim rješenjem za svoje patnje. Ovaj pristup izaziva otpor, osobito među onima koji se drže tradicionalnih religijskih uvjerenja koja smatraju eutanaziju moralno pogrešnom.
U svojoj raspravi o eutanaziji, Singer također se osvrće na koncept autonomije. Autonomija, prema njegovom tumačenju, podrazumijeva pravo pojedinca da donosi odluke o svom vlastitom tijelu i životu. Ovaj argument je posebno snažan u kontekstu pacijenata koji pate od neizlječivih bolesti i žele preuzeti kontrolu nad svojim procesom umiranja. Singer smatra da bi društvo trebalo omogućiti pravne okvire koji bi podržali takve odluke, umjesto da ih kažnjava ili onemogućava.
Međutim, Singer nije bez svojih kritičara. Mnogi se protive njegovim stajalištima, ističući rizik od zloupotrebe eutanazije, posebno u kontekstu ranjivih skupina. Kritičari strahuju da bi legalizacija eutanazije mogla dovesti do pritiska na pacijente da izaberu smrt kako bi olakšali teret svojim obiteljima ili društvu. Ove brige su posebno prisutne u zemljama gdje je zdravstvena skrb ograničena, a pacijenti se suočavaju s financijskim poteškoćama.
Unatoč kritikama, Singer nastavlja biti istaknuta figura u raspravama o eutanaziji i medicinskoj etici. Njegova argumentacija, koja se oslanja na utilitarizam i poštovanje autonomije, izaziva duboka promišljanja o moralnim pitanjima koja se tiču života i smrti. Kroz svoje radove, on potiče javnost da preispita svoje stavove o eutanaziji i da razmotri etičke aspekte vezane uz patnju, kvalitetu života i ljudska prava.
Zaključno, Peter Singer gleda na pitanje eutanazije kao na moralno pravo pojedinca da odlučuje o vlastitom životu, uz uvjet da ta odluka ne šteti drugima. Njegovi stavovi potiču važnu raspravu o tome što znači imati kvalitetan život i kakvu ulogu društvo treba igrati u podršci pojedincima koji se suočavaju s teškim životnim odlukama. Eutanazija, prema Singeru, nije samo medicinski ili pravni problem, već duboko moralno pitanje koje zahtijeva pažljivo razmatranje i otvorenu diskusiju.
