U današnje vrijeme, tržište rada suočava se s brojnim izazovima, a jedan od najvažnijih i najčešće zanemarenih je zapošljavanje teško zapošljivih osoba. Ova skupina ljudi obuhvaća osobe koje zbog različitih razloga, poput fizičkih ili mentalnih oštećenja, nedostatka radnog iskustva ili obrazovanja, imaju poteškoća u pronalaženju posla. Pitanje kako poboljšati zapošljavanje teško zapošljivih osoba ne odnosi se samo na humanitarni aspekt, već i na ekonomski, jer angažiranje svih članova društva doprinosi njegovom razvoju i rastu.
U Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim zemljama, postoji percepcija da su teško zapošljive osobe manje produktivne ili čak nepoželjne u radnom okruženju. Međutim, brojna istraživanja pokazuju da su mnoge od ovih osoba sposobne i voljne raditi, ali im nedostaju prilike i resursi za uspješno zapošljavanje. Stoga je ključno razumjeti specifične prepreke s kojima se suočavaju i razviti strategije za njihovo prevladavanje.
Prva prepreka s kojom se suočavaju teško zapošljive osobe je nedostatak obrazovanja i radnog iskustva. Mnogi od njih su napustili školu ranije ili nikada nisu imali priliku steći formalno obrazovanje. U tom kontekstu, važan korak prema njihovom zapošljavanju je osiguranje obrazovnih programa i tečajeva koji će im omogućiti stjecanje vještina potrebnih za tržište rada. Neki od tih programa mogu se provoditi u suradnji s nevladinim organizacijama, lokalnim zajednicama ili samim poslodavcima koji su voljni pružiti mentorstvo i podršku.
Osim obrazovanja, važno je raditi na promjeni percepcije poslodavaca. Mnogi poslodavci ne prepoznaju potencijal teško zapošljivih osoba ili se boje rizika povezanih s njihovim zapošljavanjem. U tu svrhu, potrebno je provoditi kampanje osvješćivanja koje će istaknuti prednosti zapošljavanja ovih osoba. Na primjer, radnici s poteškoćama često su izuzetno motivirani i zahvalni za priliku koju su dobili, što može rezultirati lojalnošću i smanjenjem fluktuacije zaposlenika.
Druga važna strategija je pružanje podrške tijekom integracije na radno mjesto. Osobe koje su se dugo vremena nalazile izvan tržišta rada mogu imati poteškoća s prilagođavanjem radnom okruženju. Uvođenje programa mentorstva ili podrške na radnom mjestu može pomoći u olakšavanju tog procesa. Mentor može pomoći novom zaposleniku da se prilagodi kulturi tvrtke, razumije očekivanja i razvije potrebne vještine.
Financijski poticaji također mogu igrati značajnu ulogu u zapošljavanju teško zapošljivih osoba. Državne politike i poticaji za poslodavce koji zapošljavaju ovu skupinu ljudi mogu biti ključni za poticanje njihovog angažiranja. Na primjer, subvencije za plaće ili porezne olakšice za poslodavce koji zapošljavaju osobe s invaliditetom ili dugotrajno nezaposlene osobe mogu motivirati poslodavce da daju priliku ovim radnicima.
Osim toga, važno je stvoriti mreže podrške koje će povezati teško zapošljive osobe s poslodavcima. Organizacije koje se bave zapošljavanjem, kao i agencije za zapošljavanje, mogu igrati ključnu ulogu u povezivanju poslodavaca i kandidata koji su teško zapošljivi. Ove organizacije mogu pomoći u organizaciji sajmova zapošljavanja, radionica i drugih događanja koji će olakšati upoznavanje i povezivanje.
U konačnici, važno je naglasiti da zapošljavanje teško zapošljivih osoba nije samo društvena odgovornost, već i ekonomska potreba. Uključivanje svih članova društva u radnu snagu doprinosi razvoju zajednice i smanjenju socijalne isključenosti. Svaka osoba, bez obzira na svoje teškoće, može pridonijeti društvu i gospodarstvu, a na nama je da im omogućimo priliku da to i učine.