Popularna kultura je fenomen koji se može promatrati kroz različite aspekte društvenog života, a posebno je zanimljiva u kontekstu hrvatskog romana, koji je od socijalizma do tranzicije prošao kroz značajne promjene. Tijekom socijalističkog razdoblja, hrvatski roman bio je oblikovan ideološkim okvirom i političkim pritiscima, dok je tranzicija donijela novu slobodu izražavanja, ali i izazove koji su utjecali na literarnu produkciju.
U razdoblju socijalizma, književnost je često bila podložna cenzuri, a autori su se morali prilagoditi strogim pravilima koja su određivala što je prihvatljivo za objavljivanje. Mnogi su se pisci koristili metaforama i simbolikom kako bi zaobišli cenzuru i izrazili svoje stvarne misli i osjećaje. U tom kontekstu, popularna kultura, koja se manifestirala kroz filmove, televizijske serije i glazbu, igrala je važnu ulogu u oblikovanju svijesti i identiteta društva. Književnici su često preuzimali elemente popularne kulture kako bi stvorili djela koja su bila relevantna i prepoznatljiva široj publici.
Jedan od značajnih aspekata popularne kulture u hrvatskom romanu tijekom socijalizma bio je utjecaj kolektivnog pamćenja i tradicije. Mnogi su pisci koristili folklorne motive i teme iz narodnih priča kako bi povezali svoje likove s nacionalnim identitetom. Ova povezanost s tradicijom bila je važna, jer je omogućila autorima da se suprotstave ideološkim pritiscima i izgrade vlastiti narativ unutar ograničenih okvira. Na primjer, roman ‘Derviš i smrt’ Meše Selimovića, iako se ne bavi direktno popularnom kulturom, koristi elemente narodne tradicije i filozofske refleksije kako bi istražio ljudsku sudbinu i egzistencijalna pitanja.
Tranzicija, koja je započela devedesetih godina prošlog stoljeća, donijela je značajne promjene u društvenom i političkom kontekstu. Sloboda izražavanja omogućila je autorima da istražuju teme koje su prethodno bile tabu. Popularna kultura postala je neizostavni dio književnosti, a pisci su počeli koristiti pop-kulturne reference, komercijalne elemente i popularne žanrove. Ova promjena odražavala je širi društveni pomak prema kapitalizmu i individualizmu.
Jedan od ključnih autora koji je iskoristio popularnu kulturu u svojim djelima je Miljenko Jergović. Njegovi romani često reflektiraju promjene u društvu, a istovremeno se povezuju s popularnom kulturom, uključujući glazbu, film i medije. Jergovićev pristup pokazuje kako se književnost može prilagoditi novim okolnostima i kako popularna kultura može obogatiti narativne strukture. Sličan pristup uočavamo i kod drugih autora, poput Dubravke Ugrešić, koja često kritizira potrošačko društvo i istražuje identitet u kontekstu globalizacije.
Osim što je popularna kultura obogatila sadržaj hrvatskog romana, ona je također utjecala na stil i formu. Pisci su počeli eksperimentirati s jezikom, strukturom i narativnim tehnikama, često posuđujući elemente iz popularnih žanrova kao što su kriminalistički roman, znanstvena fantastika ili ljubavni roman. Ova transformacija dovela je do stvaranja novih književnih glasova koji su reflektirali suvremene društvene fenomena.
U kontekstu globalizacije, popularna kultura i dalje igra ključnu ulogu u oblikovanju hrvatskog romana. Mnogi pisci se suočavaju s izazovima koji dolaze s brzim promjenama u tehnologiji i načinu na koji se informacije šire. Internet, društvene mreže i digitalni sadržaj postali su sastavni dio svakodnevice, a književnost se mora prilagoditi novim okolnostima. U tom smislu, popularna kultura može biti izvor inspiracije, ali i kritike, jer pisci istražuju kako se identiteti oblikuju u digitalnom dobu.
U zaključku, popularna kultura i hrvatski roman od socijalizma do tranzicije predstavljaju kompleksan odnos koji se razvija kroz vrijeme. Od ideoloških pritisaka do slobode izražavanja, književnost je uvijek bila refleksija društvenih promjena. Kako se društvo razvija, tako se i književnost mijenja, a popularna kultura ostaje ključni faktor u oblikovanju narativa koji će oblikovati buduće generacije autora.
