Retencija i stabilizacija totalne proteze predstavljaju ključne aspekte uspješne stomatološke rehabilitacije kod pacijenata koji su izgubili sve zube. Ovi procesi ne samo da osiguravaju funkcionalnost proteze, već i udobnost i estetski izgled, što značajno utječe na kvalitetu života pacijenata. U ovom članku istražit ćemo različite metode i tehnike koje se koriste za postizanje optimalne retencije i stabilizacije totalne proteze.
Prvo, važno je razumjeti što znači retencija u kontekstu totalne proteze. Retencija se odnosi na sposobnost proteze da ostane na mjestu tijekom funkcionalnih aktivnosti, kao što su žvakanje i govor. Stabilizacija, s druge strane, podrazumijeva sposobnost proteze da ostane stabilna bez pomicanja ili klizanja tijekom tih aktivnosti. U idealnom slučaju, totalna proteza treba biti dovoljno stabilna da pacijent može bezbrižno jesti i komunicirati.
Jedan od najvažnijih čimbenika koji utječe na retenciju i stabilizaciju proteze je anatomija usne šupljine. Oblik i veličina gornje i donje čeljusti, kao i stanje mekih tkiva, igraju ključnu ulogu u tome kako će proteza sjediti u ustima. Stomatolog obično provodi temeljitu procjenu usne šupljine prije nego što započne proces izrade totalne proteze, kako bi osigurao da se uzmu u obzir svi relevantni faktori.
Jedna od najčešćih metoda za poboljšanje retencije totalne proteze je korištenje posebnih adheziva. Ovi adhezivi su dizajnirani da poboljšaju prianjanje proteze na sluznicu usne šupljine, čime se smanjuje rizik od pomicanja. Postoji mnogo različitih vrsta adheziva, uključujući praškaste, kremaste i gelaste formule. Važno je napomenuti da korištenje adheziva ne može potpuno zamijeniti pravilno postavljenu i izrađenu protezu, ali može značajno poboljšati udobnost i funkcionalnost.
Osim adheziva, postoje i druge tehnike koje se koriste za poboljšanje stabilizacije totalne proteze. Jedna od njih uključuje korištenje implantata. Implantati su mali titanijski vijci koji se ugrađuju u kost čeljusti i služe kao oslonac za protezu. Ova metoda pruža dodatnu stabilnost i omogućuje pacijentima da uživaju u većoj slobodi prilikom žvakanja i govora. Međutim, postupak ugradnje implantata može biti skup, a troškovi se često kreću od nekoliko stotina do nekoliko tisuća eura, ovisno o specifičnim potrebama pacijenta.
Jednako važno je redovito održavanje i prilagodba proteze. Kako se tijelo mijenja tijekom vremena, može doći do promjena u obliku čeljusti i sluznice, što može utjecati na prianjanje proteze. Stomatolog bi trebao redovito pregledavati pacijenta kako bi osigurao da proteza i dalje dobro sjedi i da su svi problemi pravovremeno riješeni. U nekim slučajevima, može biti potrebno prilagoditi ili čak izraditi novu protezu kako bi se osigurala optimalna retencija i stabilizacija.
Uz sve navedeno, pacijenti igraju ključnu ulogu u održavanju retencije i stabilizacije svoje totalne proteze. Redovita higijena usne šupljine, uključujući čišćenje proteze i desni, može značajno utjecati na trajnost i funkcionalnost proteze. Također, važno je pridržavati se uputa stomatologa o korištenju adheziva i drugih sredstava za održavanje proteze.
U zaključku, postizanje optimalne retencije i stabilizacije totalne proteze zahtijeva kombinaciju pravilne stomatološke procjene, korištenja adheziva, potencijalnog ugradnje implantata i redovitog održavanja. Ulaganjem u kvalitetnu stomatološku njegu i slijedeći savjete stručnjaka, pacijenti mogu značajno poboljšati svoju kvalitetu života i uživati u svim prednostima koje donosi nošenje totalne proteze.
