Strah od odvajanja je prirodna faza u razvoju djece, koja se najčešće javlja u ranom djetinjstvu. Djeca se mogu osjećati tjeskobno kada su odvojena od svojih roditelja ili skrbnika, a taj osjećaj može utjecati na njihovu svakodnevicu. Razumijevanje uzroka i načina kako pomoći djeci da prevladaju ovaj strah ključno je za njihovo emocionalno zdravlje i razvoj.
Strah od odvajanja može se manifestirati na različite načine. Neka djeca mogu plakati kada roditelj napušta sobu, dok će se druga možda povući ili postati tjeskobna. Ovaj strah može biti izazvan različitim faktorima, uključujući promjene u okolini, stresne situacije ili čak promjene u rutini. Na primjer, početak vrtića ili preseljenje u novi grad mogu izazvati osjećaj nesigurnosti kod djeteta.
Jedan od načina da se djeci pomogne da prevladaju strah od odvajanja je stvaranje sigurnog i stabilnog okruženja. Roditelji bi trebali nastojati zadržati dosljednu rutinu, jer to može pomoći djeci da se osjećaju sigurnije. Na primjer, ako dijete zna da svaki dan ide u vrtić u isto vrijeme i da ga roditelj uvijek dočeka nakon vrtića, to može umanjiti osjećaj straha.
Osim rutine, važno je i razgovarati s djecom o njihovim osjećajima. Roditelji trebaju poticati djecu da izraze svoje strahove i brige. Ponekad jednostavno dijete treba znati da je normalno osjećati tjeskobu prilikom odvajanja. Kroz otvorenu komunikaciju, djeca mogu naučiti da su njihovi osjećaji validni i da o njima mogu razgovarati bez straha od osude.
Jedna od tehnika koja može pomoći je tzv. “igra odvajanja”. Ova igra može uključivati kratke periode odvajanja koji se postupno produžuju. Na primjer, roditelj može napustiti sobu na nekoliko minuta i zatim se vratiti, a zatim produžiti vrijeme odvajanja. Na taj način, dijete može naučiti da se može nositi s kratkotrajnim odvojenostima, što može smanjiti strah kada dođe do dužih odvajanja.
Roditelji također mogu pomoći djeci da razviju vještine samostalnosti. To može uključivati poticanje djece da se igraju sama, da istražuju okolinu ili da provode vrijeme s drugim odraslim osobama. Ove aktivnosti mogu pomoći djeci da shvate da mogu biti sretna i sigurna i bez prisutnosti svojih roditelja. Razvijanje samostalnosti može biti ključno u smanjenju straha od odvajanja.
U nekim slučajevima, strah od odvajanja može postati ozbiljniji problem, što može uključivati anksioznost koja ometa svakodnevne aktivnosti. Ako primijetite da se strah vašeg djeteta pogoršava ili da utječe na njegovo ponašanje, možda bi bilo korisno potražiti pomoć stručnjaka. Psiholog ili terapeut za djecu može pružiti dodatne strategije i tehnike kako bi se pomoglo djetetu da se nosi s ovim strahovima.
Treba napomenuti da je svaki slučaj jedinstven, a ono što djeluje za jedno dijete možda neće djelovati za drugo. Stoga je važno pristupiti svakom djetetu s razumijevanjem i strpljenjem. Uz podršku i ljubav roditelja, većina djece će na kraju prevladati strah od odvajanja i razviti osjećaj sigurnosti i samostalnosti.
Na kraju, ključno je da roditelji budu strpljivi i da daju svojoj djeci vrijeme koje im je potrebno da se prilagode. Uz pravilan pristup i podršku, djeca mogu naučiti kako se nositi s strahom od odvajanja i postati emocionalno otpornija.