Narkomanija predstavlja jedan od najsloženijih i najtežih problema s kojima se suvremeno društvo suočava. U svojoj suštini, narkomanija nije samo fizička ovisnost o drogama, već i psihički problem koji duboko utječe na ličnost pojedinca. Vladeta Jerotić, istaknuti psihijatar i psihoterapeut, kroz svoje radove i analize nastoji rasvijetliti složene mehanizme koji oblikuju ličnost narkomana, pružajući tako dragocjene uvide u ovu problematiku.
Prema Jerotiću, ličnost narkomana često je obilježena dubokim emocionalnim problemima i traumama koje su se nakupljale tijekom života. Ovisnost se ne javlja samo kao rezultat konzumiranja droga, već kao način bijega od stvarnosti, od bolnih iskustava ili emocionalnog stresa. U tom smislu, narkomanija postaje oblik samoliječenja, iako je to samoliječenje izuzetno destruktivno i štetno.
Jedna od ključnih karakteristika ličnosti narkomana, koju Jerotić ističe, je gubitak identiteta. Kako se pojedinac sve više uranja u svijet droga, tako se udaljava od vlastitih vrijednosti, ciljeva i želja. Droga postaje središnji fokus njegovog života, često zamjenjujući stvarne odnose i interakcije s drugima. Ova transformacija može dovesti do osjećaja praznine i besmislenosti, što dodatno potiče potrebu za konzumacijom droga.
Jerotić također naglašava važnost emocionalne praznine koju narkomani često doživljavaju. Ova praznina može biti rezultat različitih faktora, uključujući obiteljsku dinamiku, socijalnu izolaciju ili neispunjene emocionalne potrebe. U mnogim slučajevima, pojedinci koji postaju narkomani dolaze iz disfunkcionalnih obitelji, gdje su osjećaji zanemareni ili potisnuti. U takvim okolnostima, droga postaje način za ispunjavanje tih emocionalnih potreba, premda na izuzetno štetan način.
Osim emocionalne praznine, Jerotić se bavi i fenomenom ovisnosti kao oblikom bijega od stvarnosti. Mnogi narkomani koriste droge kako bi se nosili s problemima i stresom koji ih okružuju. Ova potreba za bijegom može biti motivirana različitim faktorima, uključujući pritisak iz okoline, profesionalne izazove ili osobne traume. Iako droga može donijeti privremeno olakšanje, dugoročno se suočavaju s posljedicama, uključujući fizičko i mentalno pogoršanje.
U analizi ličnosti narkomana, Jerotić se također osvrće na problem stida i krivnje koji često prate ovisnost. Narkomani se često suočavaju s društvenom stigmatizacijom, što dodatno pogoršava njihovo mentalno stanje. Ovaj osjećaj stida može ih odvratiti od traženja pomoći, što stvara začarani krug iz kojeg je teško izaći. Razumijevanje ove dinamike ključno je za uspješan tretman i rehabilitaciju narkomana.
Vladeta Jerotić naglašava potrebu za empatijom i razumijevanjem kada je u pitanju pomoć narkomanima. Umjesto da ih se osuđuje, potrebno je pružiti podršku i razumijevanje, kako bi se stvorilo okruženje koje potiče oporavak. Ovaj pristup uključuje ne samo medicinsku pomoć, već i psihološku podršku, terapiju i socijalnu reintegraciju.
U zaključku, ličnost narkomana je složena i višeslojna. Vladeta Jerotić pruža uvid u psihološke mehanizme koji oblikuju ovu ličnost, ističući važnost razumijevanja emocionalnih i socijalnih faktora koji doprinose ovisnosti. Samo kroz empatiju, podršku i sveobuhvatan pristup možemo pomoći narkomanima da pronađu put ka oporavku i ponovnom uspostavljanju svog identiteta.
