Njemački jezik, kao i mnogi drugi jezici, koristi glagole koji se konjugiraju prema licima. Ovo konjugiranje može biti izazovno za učenike koji se suočavaju s njemačkim jezikom, pogotovo ako dolaze iz jezika koji nemaju sličan sustav. U ovom članku istražit ćemo kako se dijele glagoli po licima u njemačkom jeziku, a to će uključivati objašnjenje različitih lica, njihove oblike i primjere korištenja.
U njemačkom jeziku, glagoli se dijele prema licima koja se koriste u svakodnevnoj komunikaciji. Postoji šest osnovnih lica: prvo lice jednine, drugo lice jednine, treće lice jednine, prvo lice množine, drugo lice množine i treće lice množine. Svako od ovih lica ima svoju specifičnu konjugaciju koja se koristi prilikom govora ili pisanja.
Prvo lice jednine, koje se koristi kada govorimo o sebi, u njemačkom jeziku obično završava na -e. Na primjer, glagol ‘spielen’ (igrati) u prvom licu jednine postaje ‘ich spiele’ (ja igram). Ovo je klasičan primjer kako se glagoli konjugiraju u njemačkom jeziku. Drugo lice jednine koristi se kada se obraćamo jednoj osobi, a obično završava na -st. Dakle, za glagol ‘spielen’, drugo lice jednine bi bilo ‘du spielst’ (ti igraš).
Treće lice jednine odnosi se na treću osobu, bilo da je riječ o muškarcu, ženi ili neodređenom predmetu. U tom slučaju, glagol ‘spielen’ postaje ‘er/sie/es spielt’ (on/ona/ono igra). Ova pravila konjugacije primjenjuju se na većinu redovitih glagola, iako postoji mnogo nepravilnih glagola koji se moraju naučiti napamet.
Prvo lice množine koristi se kada govorimo o grupi ljudi koju uključujemo, što u njemačkom jeziku obično završava na -en. Dakle, za glagol ‘spielen’, prvo lice množine bi bilo ‘wir spielen’ (mi igramo). Drugo lice množine koristi se kada se obraćamo više osoba i završava na -t. U našem slučaju, to bi bilo ‘ihr spielt’ (vi igrate). Treće lice množine koristi se za grupu ljudi ili stvari i postaje ‘sie spielen’ (oni igraju), a također se koristi i za formalno obraćanje u drugom licu jednine, gdje se koristi ‘Sie spielen’ (Vi igrate).
Važno je napomenuti da osim redovitih glagola, njemački jezik sadrži i mnoge nepravilne glagole koji se ne pridržavaju ovih pravila konjugacije. Na primjer, glagol ‘sein’ (biti) je nepravilni glagol koji se konjugira na sljedeći način: ‘ich bin’ (ja sam), ‘du bist’ (ti si), ‘er/sie/es ist’ (on/ona/ono je), ‘wir sind’ (mi smo), ‘ihr seid’ (vi ste), ‘sie sind’ (oni su). Ove nepravilnosti mogu predstavljati izazov za učenike, ali s vremenom i praksom postaju lakše razumljive.
Osim konjugacije prema licima, njemački glagoli također se dijele prema vrsti. Postoje pomoćni glagoli, glagoli kretanja, modalni glagoli i mnogi drugi. Svaka od ovih kategorija ima svoje specifične funkcije i pravila korištenja. Na primjer, pomoćni glagoli poput ‘haben’ (imati) i ‘sein’ (biti) koriste se za tvorbu složenih vremena kao što su perfekat i pluskvamperfekat.
Zaključno, dijeljenje glagola po licima u njemačkom jeziku zahtijeva razumijevanje osnovnih konjugacijskih pravila koja se primjenjuju na redovite glagole, kao i poznavanje nepravilnosti koje se moraju naučiti. Učenje glagola i njihovo pravilno korištenje ključno je za uspješno komuniciranje na njemačkom jeziku. Učenje i prakticiranje ovih konjugacija pomoći će vam da postanete sigurniji u govoru i pisanju na njemačkom jeziku. Sretno u vašem učenju njemačkog!
