Kultura Hrvata kroz tisuću godina prolazila je kroz mnoge promjene, utjecaje i transformacije, oblikujući identitet naroda koji se razvio na području srednje Europe i Balkana. Od svojih korijena u ranom srednjem vijeku do suvremenih vremena, hrvatska kultura je rezultat povijesnih događaja, migracija, ratova, te kulturnih i društvenih interakcija s drugim narodima.
U ranom srednjem vijeku, Hrvati su se naselili na današnjem teritoriju Hrvatske i stvorili svoju državu koja se zvala Kneževina Hrvatska. Tijekom tog razdoblja, Hrvati su bili pod snažnim utjecajem bizantske i franačke kulture, što je imalo veliki utjecaj na njihov jezik, običaje i religiju. Uvođenje kršćanstva u 9. stoljeću, osobito pod utjecajem svetog Ćirila i Metoda, oblikovalo je temelje hrvatskog identiteta i kulture. Religija je postala središnja točka društvenog života, a crkva je igrala ključnu ulogu u očuvanju i razvoju hrvatskog jezika i pismenosti.
U razdoblju od 12. do 16. stoljeća, Hrvatska je bila izložena raznim vanjskim utjecajima, uključujući Mađarsku i Veneciju. Ovaj period obilježen je jačanjem feudalnih struktura i razvojem gradova, što je doprinijelo stvaranju bogate građanske kulture. Umjetnost, arhitektura i književnost cvjetali su, a mnogi su hrvatski gradovi, poput Dubrovnika, postali važni trgovački centri. Dubrovnik je postao simbol hrvatske kulturne baštine, s bogatom poviješću pomorstva i diplomacije.
U 19. stoljeću, Hrvatska kultura doživjela je procvat s pojavom narodnog preporoda. Ovaj pokret bio je usmjeren na očuvanje i promicanje hrvatskog jezika, književnosti i tradicija. Pjesnici i pisci poput Petra Preradovića i Ivana Gundulića pridonijeli su razvoju hrvatske književnosti, dok su se umjetnici poput Vlaha Bukovca isticali u slikarstvu. Ovaj period također je bio obilježen jačanjem nacionalne svijesti i željom za političkom autonomijom unutar Habsburške Monarhije.
20. stoljeće donijelo je velike promjene i izazove za hrvatsku kulturu. Prvo svjetsko ratno razdoblje i kasnije formiranje Kraljevine SHS (kasnije Kraljevine Jugoslavije) utjecali su na kulturne tokove, dok su se umjetnici i intelektualci suočavali s izazovima homogenizacije i političkog pritiska. Međutim, unatoč tim izazovima, hrvatska kultura je nastavila razvijati svoje specifičnosti, posebno u književnosti, kazalištu i filmu.
Drugi svjetski rat i poslijeratna Jugoslavija donijeli su daljnje promjene. Iako je postojala cenzura i kontrola nad kulturnim izrazima, mnogi umjetnici su pronašli načine za izražavanje svojih ideja i osjećaja. Hrvatska je bila poznata po svojim filmskim redateljima, poput Ante Babaje i Krste Papića, čiji su radovi često istraživali teme identiteta i egzistencijalizma.
Nakon raspada Jugoslavije 1991. godine, Hrvatska je postala neovisna država, a s tom neovisnošću došlo je i do novog procvata hrvatske kulture. U posljednjim desetljećima, hrvatska kultura je postala raznolika i dinamična, s brojnim umjetnicima koji se ističu na međunarodnoj sceni. Glazba, ples, vizualne umjetnosti i literatura doživjeli su procvat, a mnogi festivali i kulturne manifestacije privlače posjetitelje iz cijelog svijeta. Hrvatska je danas prepoznata po svojoj baštini, ali i po modernim izrazima koji odražavaju složenost i bogatstvo hrvatskog identiteta.
U zaključku, kultura Hrvata kroz 1000 godina je kompleksna i višeslojna, oblikovana povijesnim događajima, kulturnim utjecajima i unutarnjim dinamikama. Od ranog srednjeg vijeka do suvremenih vremena, hrvatska kultura ostaje živa i relevantna, nudeći bogatstvo tradicija i inovacija koje oblikuju svakodnevni život Hrvata.