Određivanje dobi jezika predstavlja jedan od ključnih aspekata u lingvistici i psiholingvistici, a posebno je važno u kontekstu proučavanja razvojnih faza jezika kod djece. U ovom članku istražit ćemo kako se jezik razvija tijekom različitih dobnih faza, koje su karakteristike jezika u tim fazama i koji su faktori koji utječu na jezični razvoj.
Jezični razvoj kod djece obično se dijeli u nekoliko faza, koje su vezane uz dob djeteta. Od trenutka kada se dijete rodi, ono počinje usvajati jezik kroz slušanje i interakciju s okolinom. Prva faza je faza prelingvističkog razvoja, koja obuhvaća razdoblje od rođenja do otprilike 12 mjeseci. Tijekom ove faze, djeca ne koriste riječi, ali se većina njih počinje baviti zvukovima i melodijom jezika koji čuju. Ova faza je ključna za razvoj fonoloških vještina, jer djeca počinju prepoznavati ritam i intonaciju jezika.
Nakon prve faze dolazi faza holofrazne upotrebe, koja traje od otprilike 12 do 18 mjeseci. U ovoj fazi, djeca počinju koristiti jednostavne riječi, često u obliku holofraza, što su jednoriječne izjave koje imaju značenje cijele rečenice. Na primjer, dijete može reći „mlijeko“ kako bi zatražilo mlijeko, umjesto da izgovori cijelu rečenicu. Ova faza pokazuje kako djeca počinju povezivati riječi s objektima i radnjama u svom okruženju.
Faza dvije riječi dolazi nakon holofrazne faze, obično između 18. i 24. mjeseca. U ovoj fazi djeca počinju kombinirati dvije riječi kako bi stvorila jednostavne rečenice. Na primjer, dijete može reći „mama van“ kako bi izrazilo svoju želju da ide van s majkom. Ova faza označava početak sintaktičkog razvoja, gdje djeca počinju razumjeti kako se riječi mogu kombinirati za stvaranje složenijih značenja.
Kada djeca napune dvije godine, obično ulaze u fazu razvojne gramatike, koja traje do otprilike 3-4 godine. Tijekom ove faze, djeca počinju koristiti složenije rečenice i razvijaju svoje gramatičke vještine. Primjećuje se da djeca u ovoj fazi počinju koristiti pravilne oblike glagola, zamjenica i drugih gramatičkih elemenata. U ovoj fazi, djeca također postaju sve više svjesna pravila jezika i počinju ih primjenjivati u svojoj komunikaciji.
Jedna od ključnih komponenti u određivanju dobi jezika je i utjecaj okruženja. Djeca koja odrastaju u jezično bogatom okruženju, gdje su izložena raznolikim jezičnim sadržajima, obično brže usvajaju jezik i postižu naprednije jezične vještine u ranijoj dobi. S druge strane, djeca koja su izložena siromašnijim jezičnim okruženjima mogu imati poteškoća u razvoju jezika i mogu kasniti u usvajanju određenih jezičnih vještina.
Osim okruženja, još jedan važan faktor u određivanju dobi jezika je individualna razlika. Svako dijete je jedinstveno i može se razvijati različitim tempom. Neka djeca mogu početi govoriti ranije, dok druga mogu kasniti, ali to ne znači nužno da će imati problema s jezikom u budućnosti. Ključno je pratiti razvoj jezika kod djeteta i pružiti mu podršku kroz interakciju, igru i poticanje komunikacije.
Određivanje dobi jezika također je važno iz perspektive obrazovanja. U ranom djetinjstvu, posebnu pažnju treba posvetiti poticanju jezika kroz igre, čitanje i razgovor s djetetom. Obrazovni sustavi trebaju biti svjesni faza razvoja jezika kako bi mogli prilagoditi nastavu i aktivnosti koje će poticati jezični razvoj kod djece. Pravilno razumijevanje ovih faza može pomoći roditeljima i odgajateljima u pružanju potrebne podrške i resursa za razvoj jezika.
U zaključku, određivanje dobi jezika nije samo pitanje lingvističkog istraživanja, već je i ključni aspekt u razumijevanju kako djeca usvajaju jezik. Poznavanje faza jezičnog razvoja pomaže nam da bolje podržimo djecu u njihovom razvoju, osiguravajući im potrebne resurse i poticaje za uspješno savladavanje jezika.
