Proizvodnja bijelog vina je složen i fascinantan postupak koji zahtijeva pažnju prema detaljima, znanje o vinogradima, te vještine u podrumu. Bijelo vino, koje se najčešće proizvodi od bijelih sorti grožđa, poput Chardonnay, Sauvignon Blanc ili Riesling, ima specifičan proces koji se razlikuje od proizvodnje crvenih vina. U ovom članku istražit ćemo korake koji čine proizvodnju bijelog vina, od berbe grožđa do punjenja u boce.
Prvi korak u proizvodnji bijelog vina je berba grožđa. Grožđe se obično bere ujutro, kada su temperature niže, kako bi se sačuvala svježina plodova. Važno je odabrati pravi trenutak za berbu, jer zrelost grožđa izravno utječe na kvalitetu vina. Ovisno o sorti, grožđe se može brati ručno ili mehanički. Ručna berba omogućuje selekciju najboljih grožđa, dok mehanička berba može biti brža i učinkovitija, ali često dovodi do uključivanja manje zrelih ili oštećenih plodova.
Nakon berbe, grožđe se prevozi u podrum gdje započinje proces prerade. Prvi korak prerade je destemacija, gdje se stabljike odvajaju od grožđa. Ovo je bitno jer stabljike mogu dodati nepoželjne okuse i tanine u vino. Nakon destemacije, grožđe se drobi, a zatim slijedi proces prešanja. Prešanje se odvija u prešama koje nježno istiskuju sok iz grožđa, ostavljajući čvrste dijelove iza. Sok koji se dobije zove se mošt.
Mošt se zatim podvrgava procesu taloženja, gdje se čestice i nečistoće talože na dno posude. Ovaj korak pomaže u pročišćavanju soka prije fermentacije. Nakon taloženja, čisti sok se premješta u fermentacijske posude, obično izrađene od nehrđajućeg čelika ili drva. Fermentacija bijelog vina može biti kontrolirana na različite načine, ovisno o željenom stilu vina. U ovom procesu, prirodni šećeri iz grožđa pretvaraju se u alkohol uz pomoć kvasaca. Ovisno o temperaturi fermentacije, vino može imati različite arome i karakteristike.
Nakon završetka fermentacije, vino se može podvrgnuti malolaktičnoj fermentaciji, koja je opcionalna, ali često se koristi za stvaranje mekših i kremastijih vina. Ovaj proces uključuje pretvaranje jabučne kiseline u mliječnu kiselinu, što rezultira smanjenjem kiselosti i promjenom okusa. Nakon ovih procesa, vino se bistri i filtrira kako bi se uklonile preostale čestice i nečistoće.
Sljedeći korak u proizvodnji bijelog vina je starenje. Vino se može odležavati u drvenim bačvama ili u nehrđajućim posudama. Starenje u drvetu može dodati složenost i arome poput vanilije, dok starenje u čeliku omogućuje očuvanje svježine i voćnosti vina. Vrijeme starenja varira ovisno o stilu vina i željama vinara.
Na kraju, vino se puni u boce. Tijekom punjenja, vino se može dodati malo sumpora kako bi se očuvala svježina i spriječila oksidacija. Nakon punjenja, boce se zatvaraju čepovima, a vino može biti spremno za distribuciju ili daljnje starenje u boci. Kvaliteta bijelog vina ovisi o mnogim čimbenicima, uključujući sortu grožđa, uvjete uzgoja, tehnike vinifikacije i vrijeme starenja.
Proizvodnja bijelog vina je umjetnost koja zahtijeva strast i posvećenost. Svaki korak u procesu ima svoj značaj i utječe na konačni proizvod. U konačnici, cilj vinara je stvoriti vino koje će uživati ljubitelji vina diljem svijeta, a svaka boca bijelog vina nosi sa sobom priču o grožđu, zemlji i ljudima koji su ga stvorili.
