Vršnjačko nasilje u školama postalo je ozbiljan problem koji zahtijeva hitnu pozornost zakonodavaca, učitelja, roditelja i cijele zajednice. U posljednjim godinama, svjesnost o ovom pitanju je značajno porasla, a s njom i potreba za jasnim zakonodavnim okvirima koji će zaštititi djecu i mlade od nasilja. U Hrvatskoj se, kao i u mnogim drugim zemljama, zakonodavni okvir razvija kako bi se odgovorilo na izazove koji dolaze s vršnjačkim nasiljem. Ovaj članak istražuje postojeće zakone, njihove implikacije i načine na koje se školski sustav može poboljšati u borbi protiv ovog problema.
Prvo, važno je razumjeti što se podrazumijeva pod vršnjačkim nasiljem. Vršnjačko nasilje obuhvaća razne oblike agresije među djecom i adolescentima, uključujući fizičko, emocionalno i cyber nasilje. Ova vrsta nasilja može imati dugoročne posljedice na mentalno zdravlje i emocionalni razvoj djece, što ga čini ozbiljnim problemom koji ne smije biti ignoriran. Kako bi se zaštitila djeca, nužno je da zakonodavstvo bude jasno i učinkovito.
U Hrvatskoj je Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ključni dokument koji se bavi pitanjem vršnjačkog nasilja. Ovaj zakon propisuje obvezu škola da razvijaju preventivne mjere i postupke za zaštitu učenika. Škole su obvezne osigurati sigurno okruženje za učenike, a to uključuje i izradu i implementaciju protokola za prijavu i rješavanje slučajeva nasilja. Osim toga, zakon naglašava važnost edukacije učenika o nasilju, njegovim posljedicama i načinima prevencije.
Osim Zakona o odgoju i obrazovanju, postoje i drugi zakoni koji se odnose na zaštitu djece i mladih. Zakon o zaštiti djece propisuje da su svi subjekti, uključujući škole, roditelje i institucije, odgovorni za zaštitu djece od svih oblika nasilja. Ovaj zakon također naglašava potrebu za suradnjom različitih institucija kako bi se osiguralo da se svaki slučaj vršnjačkog nasilja ozbiljno shvati i adekvatno riješi.
Iako postoje zakoni koji se bave vršnjačkim nasiljem, izazovi u njihovoj primjeni često ostaju. U mnogim slučajevima, škole nemaju dovoljno resursa za provedbu programa prevencije nasilja ili za pružanje potrebne podrške žrtvama. Također, postoji i problem stigmatizacije žrtava, što može otežati prijavu nasilja. Djeca i mladi često se boje govoriti o nasilju zbog straha od dodatne represije ili odbacivanja od strane vršnjaka.
U cilju poboljšanja situacije, važno je da se promovira kultura otvorenosti i podrške unutar škola. Učitelji, roditelji i učenici trebaju raditi zajedno kako bi stvorili sigurno okruženje u kojem se svaka žrtva nasilja može obratiti za pomoć bez straha. Edukacija o vršnjačkom nasilju trebala bi biti sastavni dio školskog kurikuluma, a škole trebaju organizirati radionice i seminare kako bi podigli svijest o ovom problemu.
Uz to, važno je uključiti i digitalne alate u borbu protiv vršnjačkog nasilja. U doba interneta, cyber nasilje postaje sve prisutnije. Škole bi trebale razviti strategije za zaštitu učenika u online okruženju, uključujući edukaciju o sigurnom ponašanju na mreži i načinima prijave cyber nasilja. Također, roditelji igraju ključnu ulogu u ovom procesu jer trebaju biti uključeni u obrazovanje svoje djece o opasnostima interneta i pravilnom ponašanju na mreži.
Na kraju, važno je naglasiti da je borba protiv vršnjačkog nasilja zajednički zadatak svih nas. Zakonodavne mjere su važan korak, ali bez zajedničkog truda cijele zajednice, njihova učinkovitost će biti ograničena. Potrebna je suradnja svih aktera – vlade, škola, roditelja i samih učenika – kako bi se stvorilo okruženje u kojem će svaka djeca moći odrastati sigurno i bez straha od nasilja. Samo tako možemo osigurati bolju budućnost za našu djecu i mlade.
