Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, međunarodni odnosi bili su obilježeni kompleksnim političkim, ekonomskim i društvenim promjenama koje su utjecale na cijeli svijet. Ovaj period, koji se često naziva i doba imperijalizma, bio je vrijeme kada su velike sile nastojale proširiti svoje utjecaje i teritorije, što je dovelo do napetosti koje su na kraju kulminirale Prvim svjetskim ratom. U ovom članku istražujemo ključne aspekte međunarodnih odnosa tijekom tog razdoblja, njihove uzroke i posljedice.
Jedan od najvažnijih faktora koji su oblikovali međunarodne odnose krajem 19. stoljeća bio je proces kolonizacije. Europske sile, kao što su Britanija, Francuska, Njemačka i Belgija, natjecale su se za prevlast u Africi i Aziji. Ova borba za kolonije često je bila motivirana ekonomskim interesima, budući da su kolonije pružale sirovine i tržišta za europske proizvode. Ova ekspanzija stvorila je napetosti između različitih sila, što je rezultiralo brojnim sukobima i krizama.
Pored kolonijalnih ambicija, razvoj nacionalizma također je igrao ključnu ulogu u međunarodnim odnosima. Mnoge europske zemlje suočavale su se s unutarnjim problemima, a nacionalističke strasti često su se manifestirale kao želja za neovisnošću ili jačanjem nacionalne moći. Primjerice, Balkan je bio posebno osjetljiv prostor gdje su se sukobili interesi velikih sila i nacionalističke težnje manjih naroda, što je dodatno kompliciralo političku situaciju u regiji.
U ovom razdoblju također se razvijaju različiti savezi i sporazumi koji su imali za cilj osigurati sigurnost država. Trojni savez između Njemačke, Austro-Ugarske i Italije te Trojna antanta koja je uključivala Francusku, Rusiju i Veliku Britaniju postavili su temelje za buduće sukobe. Ove vojne alijanse dodatno su povećale tenzije, jer su države osjećale potrebu da se oslanjaju na saveznike u slučaju sukoba. Osim toga, utrka u naoružanju dodatno je eskalirala napetosti, jer su zemlje nastojale osigurati vojnu superiornost.
Osim vojnopolitičkih odnosa, važan aspekt međunarodnih odnosa tijekom ovog razdoblja bio je i ekonomski. Industrijska revolucija donijela je ogromne promjene u gospodarstvima, a zemlje su se natjecale za pristup resursima i tržištima. Ova ekonomska natjecanja često su bila utemeljena na imperijalističkim politikama, koje su se manifestirale kroz vojnu prisutnost u kolonijama i trgovinskim ratovima. Globalizacija je započela, a europske sile nastojale su stvoriti mreže trgovinskih odnosa koji bi im osigurale gospodarsku dominaciju.
Izbijanje Prvog svjetskog rata 1914. godine bio je direktna posljedica svih ovih faktora. Ubojstvo nadvojvode Ferdinanda u Sarajevu 28. lipnja 1914. godine označilo je početak sukoba koji će se pretvoriti u globalni rat. Savezi su se aktivirali, a zemlje su se mobilizirale, što je dovelo do katastrofalnih posljedica. Rat nije samo promijenio geopolitičku sliku Europe, nego je i stvorio uvjete za društvene promjene, revolucije i ekonomske krize koje su slijedile.
Kao rezultat rata, međunarodni odnosi nikada više nisu bili isti. Mapa Europe bila je promijenjena, a nova država su nastajale, dok su se stare raspadale. Versailleski mirovni ugovor iz 1919. godine postavio je temelje za nove međunarodne odnose, ali i za nove sukobe koji će uslijediti, osobito s rastom totalitarnih režima u Europi. Ovaj period, obilježen napetostima, sukobima i promjenama, oblikovao je moderni svijet i postavio temelje za međunarodne odnose u 20. stoljeću.
