Srednji vijek bio je razdoblje velikih promjena u Europi, a prehrana i odjeća seljaka odražavali su te promjene na specifičan način. Seljaci, koji su činjeli većinu stanovništva, živjeli su u uvjetima koji su značajno utjecali na njihov svakodnevni život. Njihova prehrana bila je usko povezana s onim što su mogli proizvesti, dok je odjeća odražavala njihovu ekonomsku situaciju i uvjete života.
Seljačka prehrana bila je temeljena na lokalnim resursima. U glavnim regijama, kao što su Francuska, Njemačka i Italija, seljaci su često uzgajali žitarice poput pšenice, raži i ječma. Ove žitarice su se koristile za pravljenje kruha, koji je bio osnovni dio prehrane. U mnogim slučajevima, kruh je bio jedini izvor ugljikohidrata, a seljaci su ga često jeli uz razne vrste juha ili variva od povrća. Povrće, poput kupusa, luka, mrkve i graška, bilo je važno za njihovu prehranu, ali je ovisilo o godišnjem dobu i lokalnoj proizvodnji.
Osim povrća, seljaci su povremeno uzgajali i voće. Jabuke, kruške, trešnje i šljive bili su među najpopularnijim voćem. Međutim, voće se često smatralo luksuzom i nije bilo tako često na jelovniku. Meso je bilo manje dostupno, a seljaci su ga konzumirali uglavnom tijekom blagdana ili posebnih prigoda. Stoka koju su uzgajali, poput svinja, ovaca i goveda, bila je važna ne samo za meso, već i za mlijeko, koje se koristilo za izradu sira i maslaca. Riba je bila popularna u obalnim područjima i tijekom dana posta, kada je meso bilo zabranjeno.
Način pripreme hrane također je bio jednostavan i često se odvijao na otvorenom. Seljaci su koristili kamenje, drvo i glinu za izradu peći ili roštilja. Hrana se često kuhala u velikim loncima ili se pečena na ražnju. Za začinjavanje jela koristili su lokalne začine, ali su oni bili ograničeni. Sol je bila važan začin, a u nekim regijama koristila se i suha paprika ili češnjak.
Odjeća srednjovjekovnih seljaka bila je funkcionalna i prilagođena svakodnevnim poslovima. Obično je bila izrađena od lana ili vune, materijala koji su bili lako dostupni. Muškarci su često nosili tunike i hlače, dok su žene nosile duge haljine s pojasom. Boje odjeće bile su obično tamnije i manje raznolike nego što bismo vidjeli u višim društvenim slojevima, a odjeća se često izrađivala od recikliranih tkanina. S obzirom na to da su seljaci bili oskudni s financijama, njihova odjeća često se nosila godinama i popravljala kada je to bilo potrebno.
Na odjeću su utjecali i godišnji doba. Zimi su nosili debele plašteve i kapute, dok su ljeti nosili laganije tkanine. Obuća se također izrađivala od kože ili platna, a često je bila jednostavna i bez ukrasa. Oprema za rad, poput rukavica ili šešira, također je bila važna, s obzirom na to da su seljaci provodili mnogo vremena na polju.
Srednjovjekovni seljaci često su se suočavali s teškim životnim uvjetima, a njihova prehrana i odjeća odražavali su te izazove. Iako su bili u osnovi jednostavni, ovi aspekti života pružali su uvid u kulturu i tradiciju tog vremena. S vremenom su se uvjeti života poboljšavali, ali je svakodnevni život seljaka ostao oblikovan tradicijom i dostupnim resursima. Danas, istraživanje prehrane i odjeće srednjovjekovnih seljaka pomaže nam razumjeti ne samo njihovu svakodnevicu, već i širu sliku srednjovjekovnog društva.
