U posljednjim godinama, Republika Hrvatska suočava se s izazovima u upravljanju otpadom, posebno kada je riječ o zatvaranju odlagališta neopasnog otpada. Ovaj proces je od ključne važnosti za zaštitu okoliša i zdravlje građana, a ujedno predstavlja i značajan korak prema održivom razvoju. No, kako teče dinamika zatvaranja tih odlagališta i koji su glavni faktori koji utječu na taj proces?
Prvo, važno je razumjeti da zatvaranje odlagališta neopasnog otpada nije jednostavan zadatak. Ovaj proces uključuje više faza, od pripreme i planiranja do same realizacije zatvaranja. Tijekom godina, mnogi su se odlagališta u Hrvatskoj suočili s problemima poput zagađenja tla i podzemnih voda, što je dodatno otežalo njihov rad i povećalo potrebu za zatvaranjem.
U Hrvatskoj je oko 130 odlagališta neopasnog otpada, a mnoga od njih su dosegla svoj kapacitet. Zatvaranje tih odlagališta zahtijeva pažljivo planiranje i provedbu mjera kako bi se osigurala sigurnost okoliša. Prema zakonodavstvu Europske unije, svi članovi moraju se pridržavati strogih pravila o upravljanju otpadom, a Hrvatska nije iznimka. U tom kontekstu, krajem 2020. godine, Hrvatska je usvojila novi zakon o održivom gospodarenju otpadom, koji propisuje jasne smjernice za zatvaranje odlagališta.
Jedan od ključnih koraka u procesu zatvaranja odlagališta je izrada plana zatvaranja. Ovaj plan obuhvaća analizu postojećeg stanja odlagališta, procjenu rizika te planiranje mjera sanacije. Također, važno je uključiti lokalnu zajednicu u taj proces kako bi se osigurala transparentnost i prihvaćanje mjera koje će se provoditi. Osim toga, financijska sredstva su ključna za uspješnu provedbu tih planova. U ovom smislu, Hrvatska se oslanja na fondove Europske unije koji su dostupni za projekte vezane uz zaštitu okoliša.
Drugi važan aspekt dinamike zatvaranja odlagališta je praćenje i evaluacija. Nakon zatvaranja, potrebno je osigurati dugoročnu kontrolu i održavanje zatvorenih odlagališta kako bi se spriječilo eventualno zagađenje. Ovaj proces može trajati i do 30 godina, ovisno o specifičnostima svakog odlagališta. U tom razdoblju, nadležna tijela imaju obavezu redovito provoditi inspekcije i monitoring, kako bi se osiguralo da zatvorena odlagališta ne predstavljaju rizik za okoliš i zdravlje ljudi.
Također, važno je istaknuti da zatvaranje odlagališta neopasnog otpada ne znači nužno i kraj problema. Često se postavlja pitanje što učiniti s otpadom koji se i dalje generira. U tom smislu, Hrvatska se sve više okreće konceptu kružnog gospodarstva, gdje se otpad ne smatra samo problemom, već i resursom. To podrazumijeva povećanje stope recikliranja, kompostiranja i ponovne upotrebe materijala. U tom kontekstu, zatvaranje odlagališta može se vidjeti kao prilika za razvoj novih poslovnih modela i inovacija u upravljanju otpadom.
U konačnici, dinamika zatvaranja odlagališta neopasnog otpada na području Republike Hrvatske predstavlja kompleksan i višedimenzionalan proces. Njegova uspješnost ovisi o raznim faktorima, uključujući zakonodavne okvire, financijska sredstva, sudjelovanje zajednice te razvoj održivih rješenja za upravljanje otpadom. Uz pravilnu strategiju i suradnju svih dionika, Hrvatska može postati primjer dobre prakse u upravljanju otpadom i zaštiti okoliša, što bi u konačnici koristilo cijelom društvu. U tom smislu, izazovi s kojima se susrećemo danas mogu postati temelj za izgradnju održivijeg sutra.
