U suvremenom društvu, pojam toksične muškosti sve više dolazi u fokus rasprava o rodnim ulogama i nasilju. Ovaj pojam opisuje skup normi i ponašanja koja se često očekuju od muškaraca, a koja promoviraju ideju da su emocije slabost, a agresija i dominacija vrline. Takav oblik muškosti može imati ozbiljne posljedice, ne samo za same muškarce, već i za žene i društvo u cjelini.
Toksična muškost se manifestira kroz različite oblike nasilja – fizičkog, emocionalnog i seksualnog. Muškarci koji se drže ovih normi često se osjećaju pod pritiskom da dokažu svoju muževnost kroz agresivne akcije. Ova potreba za dokazivanjem može dovesti do nasilja prema ženama, drugim muškarcima, pa čak i prema djeci. Na primjer, istraživanja pokazuju da su muškarci koji vjeruju u tradicionalne norme muškosti skloniji počinjenju nasilja u vezama. Ovo nasilje može biti fizičko, ali i emocionalno, gdje se žrtve često osjećaju izolirano i bez podrške.
Osim što doprinosi nasilju u odnosima, toksična muškost također utječe na mentalno zdravlje muškaraca. Oni koji se ne uklapaju u ove norme često se suočavaju s stigmatizacijom i odbacivanjem. Mnogi muškarci ne žele tražiti pomoć za svoje emocionalne probleme jer se boje da će biti percipirani kao slabi. Ovo može dovesti do depresije, anksioznosti i drugih mentalnih problema koji se često prikrivaju nasiljem kao oblikom izražavanja boli ili frustracije.
Pored toga, toksična muškost oblikuje i društvene interakcije. Muškarci često osjećaju potrebu da se natječu jedni s drugima, što može rezultirati nasilnim ponašanjem u društvenim okruženjima. Ova kultura natjecanja može stvoriti okruženje u kojem se nasilje smatra prihvatljivim načinom rješavanja sukoba. Često se nasilje ne doživljava kao problem, već kao način na koji se ‘mnogi muškarci’ dokazuju jedni drugima. Takva situacija vodi do normalizacije nasilja i otežava stvaranje zdravijih odnosa među ljudima.
Kako bismo se borili protiv toksične muškosti, važno je promicati alternative ovim normama. Edukacija o emocionalnoj inteligenciji, otvorenoj komunikaciji i zdravim načinima izražavanja emocija može pomoći muškarcima da se oslobode pritisaka koje nameću tradicionalne norme muškosti. Osnaživanje muškaraca da prepoznaju i izraze svoje emocije može smanjiti incidenciju nasilja i poboljšati odnose unutar zajednica.
Obrazovne institucije igraju ključnu ulogu u ovoj promjeni. Uključivanjem tema o rodnoj ravnopravnosti, emocionalnoj inteligenciji i zdravim odnosima u kurikulum, možemo pomoći mladim ljudima da razviju zdravije poglede na muškost i odnose. Također, važno je da roditelji razgovaraju sa svojom djecom o ovim temama i potiču ih da izraze svoje emocije bez straha od osude.
Mediji također imaju odgovornost u ovoj borbi. Prikazivanje zdravih muških likova koji ne zadovoljavaju tradicionalne norme može pomoći u promjeni percepcije o muškosti. Muškarci koji se prikazuju kao emocionalni, suosjećajni i suradnički mogu postati uzori novoj generaciji koja će imati drugačiji pogled na to što znači biti muškarac.
U konačnici, borba protiv toksične muškosti nije samo pitanje rodne ravnopravnosti, već i pitanje zdravlja i sigurnosti svih članova društva. Potrebno je zajedničko djelovanje – pojedinaca, institucija i zajednica – kako bismo stvorili društvo u kojem su svi slobodni od nasilja, a ljubav i poštovanje postaju temeljni principi međuljudskih odnosa.
