Hrvatska slikovnica, kao oblik književnosti namijenjen dječjoj populaciji, ima bogatu i raznoliku povijest koja seže duboko u prošlost. Do 1945. godine, slikovnice su bile ne samo sredstvo zabave za djecu, već i važan alat za obrazovanje i prenošenje kulturnih vrijednosti. Ova vrsta literature razvijala se u različitim društvenim i političkim kontekstima, a njena važnost u odgoju i obrazovanju djece ne može se dovoljno naglasiti.
Prvi tragovi slikovnica u Hrvatskoj mogu se pronaći u 19. stoljeću, kada su se počeli pojavljivati prvi tiskani materijali za djecu. U to doba, slikovnice su često sadržavale narodne bajke, legende i priče, koje su se prenosile s koljena na koljeno. Ove priče su imale za cilj podučiti djecu o moralnim vrijednostima i životnim lekcijama, a ilustracije su bile ključni element koji je privlačio pažnju mladih čitatelja.
Jedan od najznačajnijih autora slikovnica u tom razdoblju bio je Ivan Brlić-Mažuranić, čija su djela ostavila dubok trag u hrvatskoj književnosti. Njegove slikovnice, poput „Priče iz davnine“, obogaćene su prekrasnim ilustracijama i snažnim porukama, a i danas su popularne među djecom. Brlić-Mažuranić je uspješno kombinirao elemente folklora s vlastitom maštom, stvarajući priče koje su bile i edukativne i zabavne.
Osim njega, značajnu ulogu u razvoju hrvatske slikovnice imale su i druge autorice i autori, koji su se trudili približiti djecu književnosti. Slikovnice su se također počele koristiti kao alat u školama, gdje su učitelji prepoznali njihovu vrijednost u poticanju čitanja i razvijanju mašte kod djece. U to vrijeme, slikovnice su postale popularan način za učenje osnovnih pojmova i jezika, a ilustracije su pomagale djeci da lakše razumiju sadržaj.
Razdoblje između dva svjetska rata donijelo je i određene promjene u svijetu slikovnica. U tom su se vremenu počeli javljati novi stilovi i pristupi, kako u ilustracijama, tako i u samim pričama. Dok je ranije naglasak bio na narodnim pričama, postepeno su se u slikovnice počeli uvoditi moderniji elementi, uključujući utjecaje iz europske i svjetske književnosti. Ove promjene reflektirale su širi kulturni kontekst i društvena kretanja toga vremena.
Uoči Drugog svjetskog rata, hrvatska slikovnica bila je još uvijek u razvoju, ali već su se osjećali utjecaji ratnog okruženja. Mnogi su autori bili prisiljeni prilagoditi se novim okolnostima, a teme su se često fokusirale na patriotizam, hrabrost i borbu za slobodu. Slikovnice su postale sredstvo propagande, a njihova je svrha bila ojačati moral i potaknuti djecu da postanu svjesna važnosti domovine.
Nakon 1945. godine, s promjenom političkog sustava, došlo je do novih previranja i promjena u svijetu slikovnica. Iako su se mnoge tradicije nastavile, umjetnički izraz i tematika su se značajno promijenili. Međutim, do tada stvorene slikovnice ostaju važan dio hrvatske kulturne baštine, a njihova analiza pomaže nam razumjeti kako su se društvene vrijednosti i percepcija djece mijenjale kroz vrijeme.
U današnje vrijeme, hrvatske slikovnice iz razdoblja do 1945. postaju predmet istraživanja i revizije, a mnoge su i ponovno tiskane kako bi se nove generacije djece upoznale s tim blagaima. Ove slikovnice ne samo da su svjedočanstvo o dječjoj književnosti, već i o povijesti, kulturi i identitetu hrvatskog naroda. U svijetu digitalizacije i brzih promjena, važno je čuvati i njegovati te vrijednosti, kako bismo osigurali da buduće generacije ne zaborave svoje kulturno nasljeđe.
