Domovinski rat, koji se odvijao od 1991. do 1995. godine, bio je period velike patnje i borbe za slobodu hrvatskog naroda. Tijekom tog teškog razdoblja, mnogi su se suočavali s nedostatkom osnovnih životnih potrepština, uključujući hranu. U takvim uvjetima, priroda je često bila izvor opstanka, a bilje je odigralo ključnu ulogu u svakodnevnom životu. Bilje, koje se tradicionalno koristilo u kuhanju i medicini, postalo je esencijalni resurs za preživljavanje i održavanje zdravlja.
U ratnim uvjetima, ljudi su se prisjetili starih znanja i vještina vezanih uz sakupljanje i korištenje divljeg bilja. Mnoge vrste jestivog bilja, koje su možda bile zaboravljene u mirnodopskim vremenima, ponovno su stekle važnost. Osobe koje su imale iskustva u prepoznavanju i korištenju bilja mogle su pomoći drugima da se prehrane i liječe u teškim uvjetima. U tom smislu, bilje je postalo simbol otpornosti i snage zajednice.
Bilje poput maslačka, koprive, divlje mrkve i stolisnika često je bilo korišteno u pripremi jela. Maslačak, na primjer, bio je dostupan tijekom proljeća i ljeta, a njegovi listovi su se koristili u salatama ili kao dodatak kuhanim jelima. Kopriva je bila poznata po svojim ljekovitim svojstvima, a često se kuhala kao juha ili zelje. Ova jela nisu bila samo hranjiva, već su i pružala potrebne vitamine i minerale koji su bili od vitalne važnosti za održavanje zdravlja u teškim uvjetima.
Osim prehrambenih svojstava, bilje je imalo i značajnu ulogu u tradicionalnoj medicini. Mnoge biljke su se koristile za liječenje raznih bolesti i ozljeda. Na primjer, stolisnik se često koristio za zaustavljanje krvarenja i liječenje rana, dok je lavanda bila poznata po svojim umirujućim svojstvima. Tijekom rata, kada su lijekovi bili nedostupni, ljudi su se okretali prirodi u potrazi za rješenjima za svoje zdravstvene probleme.
Osim što je imalo praktičnu ulogu, bilje je također pridonijelo očuvanju mentalnog zdravlja. Tijekom teških vremena, sakupljanje bilja i priprema jela od njih pružali su ljudima osjećaj normalnosti i povezanosti s prirodom. Često su se organizirale zajedničke aktivnosti sakupljanja i pripreme hrane, što je jačalo zajedništvo i podršku među ljudima. Ove aktivnosti nisu bile samo funkcionalne, već su također služile kao oblik terapije i izlaza iz stresnih situacija.
Važno je napomenuti da su mnogi ljudi tijekom Domovinskog rata razvili nova znanja o bilju i njihovim svojstvima. Mnogi su postali svjesniji važnosti očuvanja prirode i održivog korištenja resursa. U tom smislu, Domovinski rat nije bio samo borba za teritorij, već i borba za očuvanje tradicije i znanja koja su se prenosila s generacije na generaciju.
U današnje vrijeme, sjećanje na ulogu bilja u Domovinskom ratu može poslužiti kao inspiracija za nove generacije. Učenje o bilju, njihovim svojstvima i načinima korištenja može pomoći u očuvanju kulturne baštine, kao i poticanju zdravijeg načina života. Također, korištenje lokalnog bilja može doprinijeti održivom razvoju i očuvanju okoliša.
U konačnici, bilje u Domovinskom ratu nije bilo samo pitanje preživljavanja, već i simbol nade, zajedništva i otpornosti. Ono nas podsjeća na snagu prirode i važnost očuvanja naših tradicija i znanja, koja su od vitalnog značaja za naš identitet i budućnost.