Povijest moderne umjetnosti, kako je predstavio Harold Osborne u svom djelu ‘Povijest moderne umjetnosti Arnason’, pruža duboko uranjanje u razvoj umjetnosti od kraja 19. stoljeća do današnjih dana. Ova knjiga se smatra jednim od najvažnijih i najcjenjenijih resursa za razumijevanje promjena koje su oblikovale umjetnički svijet kroz povijest moderne umjetnosti. U središtu ovog djela nalazi se analiza ključnih pokreta, umjetnika i stilova koji su definirali ovo razdoblje, a posebno se naglašava utjecaj socijalnih, političkih i kulturnih faktora na umjetnost.
Moderna umjetnost se pojavila kao odgovor na tradicionalne umjetničke forme i konvencije, a njezini korijeni mogu se pratiti do impresionizma, koji je otvorio vrata novim percepcijama svjetlosti, boje i kompozicije. Umjetnici poput Claudea Moneta i Edouarda Maneta preispitali su kako se umjetnost može prikazati, fokusirajući se na subjektivne doživljaje i trenutke, a ne na savršene, idealizirane prikaze. Ova promjena stvorila je temelje za daljnji razvoj umjetničkih pravaca, kao što su postimpresionizam, fovizam i ekspresionizam, koji su svi težili izražavanju unutarnjih emocija i osobnih vizija.
Osim što se bavi raznim umjetničkim pokretima, Arnasonova knjiga također naglašava važnost pojedinih umjetnika koji su oblikovali modernu umjetnost. Umjetnici poput Pabla Picassa, Wassilyja Kandinskyja i Jacksona Pollocka nisu samo redefinirali tehničke aspekte slikanja, već su i doveli u pitanje sam koncept umjetnosti. Picasso, sa svojim kubizmom, izazvao je percepciju prostora i forme, dok je Pollock svojim drippings tehnikama unio element nasumičnosti i spontanosti u umjetnost, čime je stvorio novu dimenziju u pristupu stvaranju.
Tijekom 20. stoljeća, moderna umjetnost nastavila se razvijati kroz različite kulturne i društvene promjene. Ratovi, ekonomske krize i tehnološki napredak značajno su utjecali na umjetnički izraz. Dadaizam i nadrealizam, na primjer, reagirali su na traumatska iskustva Prvog svjetskog rata, ispoljavajući apsurd i fantaziju kao način bijega od stvarnosti. Ove umjetničke tendencije postavile su temelje za kasnije eksperimente u umjetnosti, uključujući pop-art i konceptualnu umjetnost.
Arnasonova knjiga ne samo da istražuje umjetničke stilove i pokrete, već se bavi i pitanjima recepcije i interpretacije umjetnosti. Kako se umjetnost razvijala, tako su se mijenjali i načini na koje su ljudi doživljavali i vrednovali umjetnička djela. Ovaj aspekt je posebno važan u kontekstu globalizacije, gdje se umjetnost iz različitih dijelova svijeta susreće i utječe jedni na druge. Knjiga također istražuje kako su muzeji i galerije postali ključni igrači u oblikovanju percepcije moderne umjetnosti, postavljajući standarde za ono što se smatra ‘umjetničkim’ i ‘vrijednim’.
U zaključku, povijest moderne umjetnosti prema Arnasonu je kompleksna i višeslojna, obuhvaćajući širok spektar stilova, umjetnika i ideja. Njegovo djelo služi kao važan alat za razumijevanje ne samo umjetničkih formi, već i šireg konteksta u kojem se te forme razvijaju. Ova knjiga je neprocjenjivo sredstvo za studente, umjetnike i sve one koji žele dublje razumjeti evoluciju moderne umjetnosti i njezin utjecaj na društvo.