Povijest umjetnosti u Hrvatskoj predstavlja bogatu i raznoliku baštinu koja se proteže kroz stoljeća, obuhvaćajući različite stilove, pravce i umjetničke izraze. Ova povijest nije samo kronološki pregled umjetničkih djela, već i duboko uranjanje u kulturni, politički i društveni kontekst u kojem su ti radovi nastali. Od srednjega vijeka do suvremenih vremena, hrvatska umjetnost reflektira utjecaje raznih kultura i povijesnih događaja, čime se oblikovao jedinstveni identitet hrvatskog naroda.
U ranom srednjem vijeku, umjetnost u Hrvatskoj bila je pod snažnim utjecajem bizantske umjetnosti. Crkve i samostani, koji su tada bili središta obrazovanja i kulture, često su bili ukrašeni freskama i mozaicima koji su prikazivali religiozne teme. Ova razdoblja su obilježena skromnim, ali značajnim djelima, koja su se često stvarala anonimno. U tom vremenu, umjetnost je bila usko povezana s crkvenim institucijama, a religiozna simbolika dominirala je svim aspektima umjetničkog izražavanja.
Kako je vrijeme prolazilo, tako su se i umjetnički stilovi razvijali. U razdoblju gotike, koje je započelo u 12. stoljeću, umjetnost se počela osvježavati novim idejama i tehnikama. Katedrale i crkve, poput Zagrebačke katedrale, postale su monumentalne građevine koje su odražavale ambicije i moć srednjovjekovnih vladara. Gotika je donijela i nova umjetnička ostvarenja, uključujući skulpture i vitraže koji su dodali vizualnu raskoš vjerskim objektima.
Renesansa, koja je započela u Italiji u 15. stoljeću, također je imala značajan utjecaj na hrvatsku umjetnost. U ovom razdoblju, umjetnici su počeli istraživati ljudsku anatomiju, perspektivu i svjetlost, što je rezultiralo realističnijim prikazima u slikarstvu i skulpturi. Umjetnici poput Jurja Dalmatinca ostavili su neizbrisiv trag u povijesti hrvatske umjetnosti, stvarajući djela koja su kombinirala lokalne tradicije s novim idejama iz Italije.
Barok, koji je uslijedio u 17. i 18. stoljeću, donio je dramatičnost i emotivnost. Ovaj stil obilježen je bogatim dekoracijama i dinamičnim kompozicijama. U tom razdoblju, umjetnost se sve više počela odvajati od religioznih tema, a sve više se pojavljuju portreti, pejzaži i povijesne slike. Gradnja baroknih crkava i palača, poput crkve sv. Nikole u Zagrebu, odražavala je bogatstvo i moć onih koji su ih naručivali.
U 19. stoljeću, Hrvatska se suočila s nacionalnim pokretima i idejama koje su oblikovale njezin identitet. Ovaj period donio je romantizam i realizam, gdje su umjetnici počeli istraživati teme iz svakodnevnog života i hrvatske povijesti. Slike poput onih Vlaha Bukovca i Medveda prikazivale su ljepotu hrvatskog krajobraza i običaja. Osim toga, umjetnost je postala sredstvo za izražavanje nacionalnog identiteta i otpora prema stranom utjecaju.
Suvremena umjetnost u Hrvatskoj, koja se razvija od 20. stoljeća do danas, obiluje različitim pravcima i stilovima. Od modernizma do postmodernizma, umjetnici su istraživali nove tehnike i medije, uključujući instalacije, performanse i digitalnu umjetnost. Umjetničke galerije, muzeji i festivali diljem zemlje pružaju platformu za nove talente i inovacije, čime se nastavlja tradicija stvaranja i promicanja umjetnosti u Hrvatskoj.
Povijest umjetnosti u Hrvatskoj nije samo priča o umjetnicima i njihovim djelima, već i o kulturnim i društvenim promjenama koje su oblikovale zemlju. Svaka epoha ostavila je svoj pečat, a suvremeni umjetnici nastavljaju istraživati i reinterpretirati nasljeđe svojih prethodnika. Kroz umjetnost, Hrvatska komunicira svoju povijest, tradiciju i identitet, čime doprinosi globalnoj umjetničkoj sceni.