Pravna istorija vojske obuhvaća razvoj pravnih normi, zakona i regulativa koje su se odnosile na vojne snage kroz vrijeme. Ova tema je iznimno važna za razumijevanje kako se vojska organizirala, kako su se definirali odnosi unutar vojske, ali i prema civilnom društvu. U svakom društvu, vojska je bila ključni faktor u očuvanju sigurnosti, a također je imala i značajnu ulogu u oblikovanju društvenih, političkih i ekonomskih struktura.
U antici, vojska je bila organizirana prema plemenskim i klanovskim strukturama. Pravni okviri su se temeljili na običajnom pravu i tradiciji. S vremenom, s razvojem država, počeli su se uspostavljati složeniji zakoni koji su regulirali vojnu službu. Na primjer, u Rimskom Carstvu, vojni zakoni su bili strogo definirani, a vojnici su imali određena prava i obaveze prema caru i državi.
U srednjem vijeku, vojna prava su se značajno razvijala kroz feudalni sustav. Vojvode, kraljevi i plemići imali su svoje vojske koje su bile sastavljene od vitezova i najamnika. Pravni sustav je regulirao kako su se regrutirali vojnici, koja su bila njihova prava u ratu i miru, te kako su se rješavali sporovi unutar vojnih redova. Ovaj period također je donio i pojmove poput vojnog suda i vojnih kazni, koji su postali standardni u mnogim europskim državama.
Kako su se nacije razvijale u moderne države, tako je i pravna istorija vojske doživjela promjene. U 19. stoljeću, s industrijskom revolucijom, vojske su postale sve više profesionalizirane. Ove promjene su zahtijevale novu pravnu regulativu koja je obuhvatila prava vojnika, obveze vojnog osoblja, te prava na zaštitu i skrb tijekom službe. Konvencije i sporazumi poput Ženevskih konvencija počeli su se primjenjivati, definirajući prava ratnih zarobljenika i zaštitu civila u ratnim uvjetima.
20. stoljeće donijelo je dodatne promjene i izazove u pravnoj istoriji vojske, osobito tijekom i nakon svjetskih ratova. Pojavom međunarodnog prava, vojne operacije su počele biti regulirane ne samo nacionalnim zakonima nego i međunarodnim konvencijama. Ove promjene su dovele do stvaranja novih pravnih normi i institucija, kao što su Međunarodni kazneni sud, koje se bave ratnim zločinima i kršenjem ljudskih prava.
U suvremenom svijetu, pravna istorija vojske obuhvaća širok spektar tema, uključujući pitanja kao što su obaveze vojnika prema civilnom zakonu, prava vojnika u kontekstu ljudskih prava, kao i pravne aspekte vojnih intervencija i mirnodopskih misija. Ova područja postaju sve relevantnija s obzirom na globalne sukobe i promjene u načinu vođenja ratova. Uloga vojske se širi i uključuje humanitarne misije, a pravni okviri se moraju prilagođavati tim promjenama.
Važno je napomenuti da pravna istorija vojske nije samo pitanje vojne regulative; ona se također dotiče pitanja identiteta, kulture i društvenih normi. Kako se društvo razvija, tako se i pravni okviri vojske moraju prilagođavati potrebama i očekivanjima civilnog društva. Ova interakcija između vojske i društva osigurava da pravna istorija vojske ostane relevantna i u 21. stoljeću.