Islamski običaji vezani za smrt i umiranje duboko su ukorijenjeni u vjerovanjima i tradicijama muslimanske zajednice. Kada neko umre, obitelj i prijatelji okupljaju se kako bi odali počast preminuloj osobi, a istovremeno se pridržavaju određenih vjerskih propisa i običaja koji pomažu u procesu tugovanja i komemoracije.
Prvo i najvažnije, u Islamu se vjeruje da smrt nije kraj, već prijelaz u drugi svijet. Nakon smrti, tijelo preminule osobe treba se što prije oprati i pripremiti za sahranu. Oprati tijelo je odgovornost članova obitelji, obično najbližih rođaka, a to se mora učiniti s poštovanjem i pažnjom. Tijelo se obično pere tri puta, uz korištenje vode i nečega mirisnog, poput ružine vode. Ovaj postupak se naziva ghusl i simbolizira pročišćenje.
Nakon pranja, tijelo se oblači u bijelu tkaninu, poznatu kao kafan. Bijela boja simbolizira čistoću i jednostavnost, te se smatra skromnim oblačenjem koje odgovara stanju umrlog. Oblačenje u kafan također je izraz poštovanja prema preminuloj osobi.
Prije same sahrane, obitelj okuplja prijatelje i rodbinu kako bi obavili salat al-djanaza, što je posebna molitva za umrle. Ova molitva se obično obavlja u džamiji ili na otvorenom, a okupljeni vjernici mole za oprost i milost za preminulu osobu. Molitva se održava u prisustvu cijele zajednice, što simbolizira solidarnost i podršku obitelji u teškim trenucima.
Proces sahrane je također vrlo važan. U Islamu se tijelo pokapa što je prije moguće nakon smrti, obično unutar 24 sata. Tijelo se polaže u grob s okrenutom licem prema Kabi u Mekki, što je najvažnije sveto mjesto u Islamu. Tijelo se obično sahranjuje u jednostavnom grobu, bez ikakvih skupi ukrasa ili nadgrobnih spomenika, što odražava islamsku vrijednost skromnosti.
Nakon sahrane, obitelj i prijatelji često ostaju na grobu kako bi odali počast preminuloj osobi. Mnogi muslimani prakticiraju du’a, što je molitva za preminulu osobu, tražeći od Allaha da joj oprosti grijehe i podari mir u vječnom životu. Ova praksa može se nastaviti u danima i tjednima nakon sahrane, kao i na godišnjice smrti.
Islamski običaji također uključuju i razne rituale tugovanja. Obitelj često nosi crnu odjeću i izbjegava zabave i slavlje tijekom perioda tugovanja, koji obično traje 3 dana. U tom razdoblju, prijatelji i članovi zajednice dolaze kako bi ponudili sućut obitelji, te im pomažu u svemu što im je potrebno. Prijatelji i rodbina često donose hranu obitelji, što je izraz podrške i zajedništva u teškim trenucima.
Osim toga, u nekim kulturama muslimani organiziraju sema, posebne skupove na kojima se uče ajeti iz Kur’ana i molitve za pokoj duše preminulog. Ovi skupovi mogu se održavati na godišnjice smrti ili u posebnim prilikama, kao što su blagdani.
U konačnici, islamski običaji vezani za smrt i umiranje naglašavaju važnost zajednice, solidarnosti i podrške u trenucima gubitka. Ovi običaji pomažu obitelji i prijateljima da se nose s tugom, istovremeno odajući počast preminuloj osobi i osiguravajući da se sjećanje na nju očuva u srcima svih koji su je poznavali.