U razmatranju produktivnosti u razvijenim zemljama od 1890. do 2012. godine, važno je razumjeti kako su se ekonomski, tehnološki i društveni faktori razvijali tijekom više od jednog stoljeća. Produktivnost, koja se najčešće mjeri kao proizvodnja po satu rada, odražava efikasnost kojom se resursi koriste za stvaranje dobara i usluga. Ova tema je osobito zanimljiva jer se kroz povijest može vidjeti koliko su se promijenili načini proizvodnje, organizacija rada i korištenja tehnologije.
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, razvijene zemlje, posebno Sjedinjene Američke Države i zapadne europske zemlje, doživjele su industrijsku revoluciju. Ova revolucija je donijela značajne promjene u načinu proizvodnje, prelazak s ručne na strojnu proizvodnju i uvođenje novih tehnologija koje su povećale produktivnost. Primjerice, uvođenje strojeva za obradu metala i parnih motora omogućilo je bržu proizvodnju i smanjilo potrebu za ručnim radom. Ove promjene su također dovele do rasta urbanizacije, jer su ljudi napuštali ruralna područja u potrazi za poslom u industrijskim središtima.
U razdoblju između dva svjetska rata, produktivnost je nastavila rasti, ali su ekonomske krize, poput Velike depresije, imale značajan utjecaj na gospodarstva. Tijekom ovog razdoblja, mnoge zemlje uvele su mjere za poticanje gospodarske aktivnosti, uključujući javne radove i državne intervencije u gospodarstvo. Ove mjere su ponekad rezultirale povećanjem produktivnosti, ali su također stvorile i izazove koji su se očitovali u obliku inflacije i nezaposlenosti.
Nakon Drugog svjetskog rata, razvijene zemlje su doživjele razdoblje iznimnog gospodarskog rasta. Ova epoha poznata je kao zlatno doba kapitalizma. Tehnološke inovacije, poput razvoja elektronike i automobila, te porast potrošnje doveli su do daljnjeg povećanja produktivnosti. U ovom razdoblju, prosječni radnik mogao je proizvesti više nego ikada prije, a životni standard u mnogim razvijenim zemljama je značajno porastao. Ova razdoblja su također bila obilježena rastom socijalne sigurnosti i radničkih prava, što je utjecalo na radne uvjete i produktivnost.
Od 1970-ih godina, svijet je svjedočio novim promjenama u produktivnosti, ponajprije zbog globalizacije i digitalne revolucije. Mnoge kompanije počele su preseliti proizvodne pogone u zemlje s nižim troškovima rada, što je utjecalo na zaposlenost u razvijenim zemljama. Iako je produktivnost nastavila rasti, razlike u dohotku i nejednakosti postale su izraženije. Kraj 20. stoljeća i početak 21. stoljeća donijeli su nove tehnologije, uključujući internet i mobilne uređaje, što je ponovno transformiralo način na koji se radilo i poslovalo.
Od 2000-ih godina, produktivnost u razvijenim zemljama suočila se s novim izazovima. Iako su tehnologije kao što su automatizacija i umjetna inteligencija obećavale povećanje efikasnosti, mnogi ekonomisti primjećuju da je stopa rasta produktivnosti usporila. Postavlja se pitanje zašto, unatoč svim tehnološkim napretcima, rast produktivnosti nije na razini koja se očekivala. Mogući razlozi uključuju nejednak pristup tehnologijama, promjene u strukturi gospodarstva i smanjenje investicija u istraživanje i razvoj.
U zaključku, trendovi produktivnosti u razvijenim zemljama između 1890. i 2012. godine odražavaju složenost ekonomske povijesti. Od industrijske revolucije, preko zlatnog doba kapitalizma, do globalizacije i digitalne revolucije, svaki od ovih perioda imao je svoj utjecaj na način na koji se proizvode i koriste resursi. Razumijevanje ovih trendova ključno je za analizu budućih ekonomskih politika i strategija koje će oblikovati našu ekonomsku budućnost.
