Operacijski sustavi su ključni dijelovi modernih računalnih sustava, omogućujući korisnicima i aplikacijama komunikaciju s hardverom. Povijest operacijskih sustava počinje u ranim danima računalne tehnologije, kada su se računala koristila isključivo za specifične zadatke. U to vrijeme, korisnici su morali programirati svoje aplikacije direktno na hardver, što je zahtijevalo duboko razumijevanje arhitekture računala.
Prvi operacijski sustavi pojavili su se u 1950-ima. Jedan od prvih operacijskih sustava bio je GM-NAA I/O, razvijen od strane General Motors i North American Aviation za IBM 704. Ovaj sustav omogućio je korisnicima da lakše upravljaju svojim programima i resursima računala. No, prava revolucija dogodila se s razvojem višekorisničkih sustava, što je omogućilo više korisnika da dijele resurse istog računala.
U 1960-ima, istraživači na MIT-u razvili su CTSS (Compatible Time-Sharing System), koji je bio jedan od prvih sustava koji je omogućio višekorisničko dijeljenje vremena procesora. Ovaj koncept je postao temelj za mnoge moderne operacijske sustave. U tom razdoblju, također je razvijen i Multics, koji je bio pionirski projekt koji je postavio temelje za kasnije operacijske sustave kao što su Unix.
Unix je predstavljen 1969. godine i brzo je postao popularan zbog svoje fleksibilnosti i moćnog komandnog sučelja. Razvijen od strane Kennetha Thompsona, Dennisa Ritchiea i drugih u Bell Labs, Unix je postavio standarde za mnoge buduće operacijske sustave. Njegova sposobnost da podržava višekorisnički rad, kao i njegova modularna arhitektura, učinili su ga iznimno utjecajnim.
1970-ih godina, Unix je doživio daljnji razvoj, a pojavio se i njegov mnogobrojni klonovi. U tom razdoblju su se također pojavili i drugi operacijski sustavi, poput CP/M-a, koji je bio popularan na osobnim računalima. CP/M je bio prvi sustav koji je omogućio korisnicima da pokreću aplikacije na osobnim računalima, čime su računalni sustavi postali pristupačniji široj javnosti.
Osamdesetih godina, s razvojem osobnih računala, pojavili su se novi operacijski sustavi. Microsoft je lansirao MS-DOS, koji je ubrzo postao najpopularniji operacijski sustav za osobna računala. MS-DOS je bio temeljen na komandnom retku, što je zahtijevalo da korisnici poznaju različite naredbe za upravljanje sustavom.
Kako su osobna računala postajala sve moćnija, korisnici su tražili vizualnija sučelja. Tako je 1985. godine Microsoft predstavio Windows 1.0, koji je omogućio korisnicima da koriste miš za interakciju s aplikacijama. Ova promjena je revolucionirala način na koji su korisnici komunicirali s računalima, a Windows je postao dominantan operacijski sustav na tržištu osobnih računala.
Osim Windows-a, Unix i njegovi derivati nastavili su se razvijati i postajati sve popularniji među serverima i profesionalnim korisnicima. Linux, koji je Linus Torvalds razvio 1991. godine, postao je jedan od najpoznatijih operacijskih sustava temeljenih na Unixu. Njegova open-source priroda privukla je mnoge programere i korisnike, što je rezultiralo velikim brojem distribucija i primjena.
U 21. stoljeću, operacijski sustavi su se dodatno razvili s pojavom mobilnih uređaja. Apple je 2007. godine predstavio iPhone i iOS, a Google je lansirao Android. Ovi sustavi donijeli su nove paradigme u dizajn i korištenje operacijskih sustava, prilagođavajući ih za dodirne zaslone i mobilne aplikacije.
Osim toga, operacijski sustavi postali su ključni za tehnologije poput virtualizacije i oblaka, gdje se resursi dijele među više korisnika i aplikacija. Ove tehnologije su promijenile način na koji se računalni resursi koriste i pristupaju, omogućujući veću fleksibilnost i učinkovitost.
Povijest operacijskih sustava je fascinantan put inovacija i prilagodbi, koji su oblikovali način na koji danas koristimo tehnologiju. Od rane ere kada su korisnici morali osobno upravljati resursima, do današnjih dana kada operacijski sustavi omogućuju složene interakcije i podržavaju raznolike aplikacije, razvoj operacijskih sustava nastavlja oblikovati budućnost računalstva.
