Europska unija (EU) danas broji 27 članica, ali ne svih 27 koristi euro kao svoju službenu valutu. Iako je euro uveden s ciljem olakšavanja trgovine i putovanja unutar Europske unije, određene zemlje odlučile su zadržati svoje nacionalne valute iz raznih razloga. Ovaj članak će istražiti koje članice EU nemaju euro i razloge njihove odluke.
Prvo, važno je napomenuti da su zemlje članice EU obvezne uvesti euro kad ispunjavaju određene ekonomske kriterije, poznate kao konvergencijski kriteriji. Međutim, ne moraju to učiniti odmah nakon pristupanja uniji, što je slučaj s nekoliko zemalja koje su se pridružile EU, a zatim odlučile odgoditi prelazak na euro.
Jedna od najistaknutijih članica EU koja nema euro je Bugarska. Bugarska je pristupila EU 2007. godine i od tada je bila u procesu pripreme za uvođenje eura. Međutim, zbog različitih ekonomskih izazova i nesigurnosti u vezi s financijskim sustavom, Bugarska je odgodila svoje planove za uvođenje eura. Mnogi su stručnjaci sugerirali da bi zemlja trebala poboljšati svoje ekonomske pokazatelje i stabilnost kako bi ispunila zahtjeve za ulazak u eurozonu.
Druga članica koja ne koristi euro je Hrvatska. Iako je Hrvatska postala članica EU 2013. godine, zemlja je najavila planove za uvođenje eura, ali to će se vjerojatno dogoditi tek nakon 2024. godine. Razlozi za ovo odgađanje uključuju potrebu za stabilizacijom ekonomije nakon krize izazvane pandemijom COVID-19 te osiguranje jače gospodarske osnove koja će podržati euro.
Osim Bugarske i Hrvatske, tu su i Poljska, Češka i Mađarska, koje su također članice EU, ali još uvijek koriste svoje nacionalne valute: zlotu, krunu i forintu. Ove zemlje su izjavile da nemaju trenutne planove za uvođenje eura, a jedan od glavnih razloga je želja za očuvanjem monetarne suverenosti i neovisnosti. Poljska, na primjer, smatra da bi prelazak na euro mogao ograničiti njezinu sposobnost da provodi vlastitu monetarnu politiku, osobito u vremenima ekonomske nestabilnosti.
Također, Mađarska je skrenula pažnju na to da bi uvođenje eura moglo dovesti do povećanja cijena i smanjenja životnog standarda. S obzirom na to da se mnogi Mađari protive uvođenju eura, vlada je odlučila odgoditi taj prijelaz.
Osim toga, postoje i Švedska, koja je odlučila zadržati svoju krunu, iako su se građani u prošlosti izjasnili na referendumu o uvođenju eura. Švedska vlada i dalje razmatra mogućnost ulaska u eurozonu, ali trenutačno ne postoji pritisak za brzo usvajanje eura. Švedska ekonomija je stabilna, a vlada smatra da trenutna monetarna politika najbolje odgovara njihovim potrebama.
Na kraju, važno je napomenuti da su razlozi za neuvodenje eura različiti i kompleksni. Osim ekonomskih čimbenika, tu su i politički, povijesni i kulturni razlozi koji utječu na odluke zemalja o uvođenju eura. Mnoge od ovih zemalja smatraju da im je trenutna valuta bolja opcija s obzirom na njihove specifične okolnosti i izazove s kojima se suočavaju.
U zaključku, iako euro predstavlja simbol europske integracije i ekonomske stabilnosti, ne koriste ga sve članice EU. Bugarska, Hrvatska, Poljska, Češka, Mađarska i Švedska su primjeri zemalja koje su odlučile zadržati svoje nacionalne valute iz različitih razloga. Kako se ekonomije razvijaju i prilagođavaju, tako će se i pristupi uvođenju eura vjerojatno mijenjati u budućnosti.
