U posljednjim godinama, surogatstvo je postalo sve prisutnija tema u društvenim raspravama, posebno u kontekstu etičkih, pravnih i društvenih normi koje ga okružuju. U Republici Srpskoj, kao i u drugim dijelovima svijeta, pitanje surogatstva otvara mnoge etičke dileme koje se tiču prava, moralnih vrijednosti i ljudskih prava. Ovaj članak istražuje etičke aspekte surogatstva, njegove implikacije za sve uključene strane i potrebu za regulacijom u ovom osjetljivom području.
Surogatska majka je žena koja nosi i rađa dijete za drugu osobu ili par, uz dogovor da će nakon rođenja predati dijete naručiteljima. Ovaj proces može biti motiviran različitim razlozima, uključujući medicinske probleme, nemogućnost začeća ili jednostavno želju za roditeljstvom. Iako surogatstvo može donijeti radost mnogim parovima, etičke dileme koje proizašle iz ovog procesa često su predmet rasprave.
Jedna od glavnih etičkih dilema je pitanje eksploatacije. Kritičari surogatstva često ističu da surogatke mogu biti izložene financijskoj ili emocionalnoj eksploataciji, posebno kada su u pitanju žene iz socioekonomski nepovoljnih situacija. U mnogim slučajevima, surogatke se odlučuju za ovaj korak kako bi osigurale bolji život za sebe i svoju obitelj, što može otvoriti pitanje moralne odgovornosti prema tim ženama. Da li je etički ispravno iskoristiti njihovu potrebu za novcem kako bi se ispunila želja drugih za roditeljstvom?
Druga važna etička dilema odnosi se na prava djeteta. Kada se dijete rađa kroz surogatstvo, postavlja se pitanje tko su njegovi pravi roditelji. U mnogim slučajevima, surogatke i naručitelji imaju različite poglede na roditeljstvo, što može dovesti do pravnih sukoba nakon rođenja djeteta. Također, postoji zabrinutost oko emocionalnog i psihološkog razvoja djeteta koje raste bez veze s biološkim roditeljima ili surogatkom. Kako će to utjecati na djetetovu percepciju identiteta i pripadnosti u budućnosti?
Osim toga, etički aspekti surogatstva uključuju i pitanje zdravstvenih rizika za surogatku. Tijekom trudnoće, surogatke su izložene različitim rizicima, a često nemaju odgovarajuću medicinsku skrb ili podršku. Ovo otvara pitanje moralne odgovornosti naručitelja i društva u cjelini. Treba li se osigurati da surogatke imaju pristup svim potrebnim zdravstvenim uslugama kako bi se osigurala njihova sigurnost i dobrobit?
Regulacija surogatstva predstavlja još jedan važan aspekt koji se mora uzeti u obzir. U Republici Srpskoj, kao i u drugim dijelovima svijeta, postoji potreba za jasnim zakonima i propisima koji će štititi prava svih uključenih strana. Bez adekvatne regulative, surogatstvo može postati izvor sukoba, nepravde i eksploatacije. Država bi trebala raditi na izradi zakona koji će zaštititi surogatke, osigurati prava djeteta i definirati odnose između surogatki i naručitelja.
Na kraju, važno je napomenuti da etički aspekti surogatstva nisu samo pravna ili medicinska pitanja, već i pitanja ljudskih prava i moralnih vrijednosti. Potrebno je otvoreno razgovarati o ovim temama, uključujući različite perspektive i iskustva, kako bi se postiglo razumijevanje i pronašla etički prihvatljiva rješenja. S obzirom na sve navedeno, možemo se zapitati: Kakva je etika surogatstva u Republici Srpskoj i kako možemo osigurati da svi uključeni budu zaštićeni i poštovani?
