Likvidnost je ključni pojam u financijama koji se odnosi na sposobnost poduzeća da podmiri svoje kratkoročne obveze. Procjena likvidnosti važna je za investitore, vjerovnike i menadžere koji žele osigurati da poduzeće može funkcionirati bez poteškoća. U ovom članku razmotrit ćemo različite metode procjene likvidnosti, njihovu važnost i kako ih pravilno interpretirati.
Jedna od najčešće korištenih metoda za procjenu likvidnosti je analiza bilance. Bilanca pruža pregled imovine, obveza i kapitala poduzeća u određenom trenutku. Postoje različiti pokazatelji likvidnosti koji se mogu izračunati iz podataka bilance, a najpoznatiji su tekući omjer, brzi omjer i omjer novčanog toka.
Tekući omjer se izračunava kao omjer tekuće imovine i tekućih obveza. Tekuća imovina uključuje novac, potraživanja, zalihe i druge kratkoročne aktive, dok tekuće obveze obuhvaćaju obveze koje dospijevaju unutar godine dana. Općenito pravilo je da tekući omjer veći od 1 pokazuje da poduzeće ima dovoljno tekuće imovine za podmirenje svojih kratkoročnih obveza. Međutim, visoki tekući omjer može također značiti da poduzeće ne koristi svoju imovinu na najučinkovitiji način.
Brzi omjer, poznat i kao omjer kisele testove, izračunava se kao omjer tekuće imovine minus zalihe prema tekućim obvezama. Ova metoda je stroža jer isključuje zalihe koje se možda neće moći brzo pretvoriti u novac. Brzi omjer iznad 1 ukazuje na to da poduzeće može lako podmiriti svoje kratkoročne obveze bez oslanjanja na prodaju zaliha.
Omjer novčanog toka još je jedan važan pokazatelj likvidnosti. Izračunava se kao omjer novčanog toka iz poslovanja prema tekućim obvezama. Ovaj omjer pokazuje koliko puta poduzeće može pokriti svoje kratkoročne obveze novčanim tokom koji generira iz svojih operacija. Visoki omjer novčanog toka sugerira da poduzeće ima dobru likvidnost i može lako podmiriti svoje obveze.
Osim ovih financijskih pokazatelja, postoje i druge metode procjene likvidnosti koje se oslanjaju na analizu tržišta i industrije. Na primjer, usporedba s konkurentima može pružiti uvid u to kako se poduzeće pozicionira u svojoj industriji. Ako je likvidnost poduzeća znatno niža od prosjeka u industriji, to može biti znak potencijalnih problema s likvidnošću.
Važno je napomenuti da nijedna metoda procjene likvidnosti ne daje potpunu sliku. Analiza likvidnosti trebala bi se kombinirati s drugim financijskim analizama i pokazateljima, kao što su profitabilnost i zaduženost, kako bi se dobila cjelovita slika financijskog zdravlja poduzeća.
Kada procjenjujete likvidnost, također je korisno razmotriti sezonalnost poslovanja. Neka poduzeća mogu imati sezonske fluktuacije u prihodima i troškovima, što može utjecati na njihovu likvidnost u određenim razdobljima. U takvim slučajevima, analiza likvidnosti trebala bi uzeti u obzir povijesne podatke o novčanom toku i obvezama kako bi se bolje razumjeli obrasci likvidnosti.
U zaključku, procjena likvidnosti je ključna za razumijevanje financijskog zdravlja poduzeća. Korištenje različitih metoda, kao što su tekući omjer, brzi omjer i omjer novčanog toka, može pomoći u donošenju informiranih odluka o investicijama ili financiranju. Uvijek je preporučljivo kombinirati različite pokazatelje i analize kako bi se dobila cjelovita slika o likvidnosti poduzeća.
