U posljednjih nekoliko godina, vodik se sve više profilira kao ključni igrač u energetskom sektoru, a punionice vodika postaju sve važnija infrastruktura u Hrvatskoj i šire. S obzirom na globalne napore za smanjenjem emisija stakleničkih plinova i prelaskom na obnovljive izvore energije, vodik kao čista energija dobiva na značaju. Vodik se može koristiti kao gorivo za vozila, ali i kao izvor energije za različite industrijske procese, što ga čini vitalnim dijelom energetske tranzicije.
U Hrvatskoj se, iako je tržište još uvijek u razvoju, primjećuje sve veći interes za punionice vodika. U Zagrebu, Rijeci, Splitu i drugim gradovima, pojavljuju se projekti koji imaju za cilj izgradnju infrastrukture za punjenje vozila na vodik. Ove punionice omogućuju vozilima s gorivnim ćelijama da se brzo i efikasno napune vodikom, čime se smanjuje vrijeme punjenja u usporedbi s električnim vozilima koja se pune putem punjača.
Jedan od značajnih projekata je pilot program koji provodi Hrvatska elektroprivreda (HEP) u suradnji s drugim partnerima. Ovaj projekt uključuje izgradnju punionica vodika u raznim gradovima, a cilj je potaknuti korištenje vodika kao alternativnog goriva. Naime, punionice vodika ne samo da će omogućiti punjenje vozila, već i poticati razvoj industrije koja se bavi proizvodnjom i distribucijom vodika. Također, važno je napomenuti da se vodik može proizvoditi iz obnovljivih izvora, poput solarne i vjetroenergije, čime se dodatno smanjuje ekološki otisak.
Osim što se vodik koristi za automobile, on ima i široku primjenu u industriji. Mnoge industrijske tvrtke razmatraju mogućnost korištenja vodika kao goriva za svoje procese. Na primjer, vodik se može koristiti u procesima koji zahtijevaju visoke temperature ili kao sirovina u kemijskoj industriji. S obzirom na to da Hrvatska ima bogate resurse obnovljivih izvora energije, postoji potencijal za proizvodnju vodika koji bi mogao zadovoljiti domaće potrebe i izvoziti se u druge zemlje.
Međutim, postoje i izazovi s kojima se suočava razvoj punionica vodika u Hrvatskoj. Prvo, potrebna su značajna ulaganja u infrastrukturu kako bi se izgradile punionice, a to može biti izazov u trenutnim ekonomskim uvjetima. Drugo, postoji potreba za edukacijom javnosti o prednostima korištenja vodika kao goriva. Mnogi ljudi još uvijek nisu svjesni prednosti koje vodik nudi, kao što su smanjenje emisija i dugoročna održivost.
U budućnosti, Hrvatska bi mogla postati važan igrač na tržištu vodika u Europi, posebno ako se uspije povezati s većim europskim mrežama i projektima koji se bave vodikom. Europska unija prepoznaje potencijal vodika kao dijela svoje energetske strategije, a Hrvatska bi mogla iskoristiti svoje resurse i geografski položaj kako bi postala ključna točka u opskrbi vodikom za regiju.
U zaključku, punionice vodika u Hrvatskoj predstavljaju važan korak prema održivoj budućnosti. S razvojem infrastrukture, edukacijom javnosti i poticajem industrije, vodik bi mogao postati glavni izvor energije koji će pridonijeti smanjenju emisija i očuvanju okoliša. Kako se tehnologija razvija i kako se povećava interes za alternativna goriva, punionice vodika će zasigurno igrati ključnu ulogu u energetskoj tranziciji Hrvatske.
