Agenda 2030 je globalni plan djelovanja koji su usvojile sve države članice Ujedinjenih naroda 2015. godine. Ovaj ambiciozni plan ima za cilj eliminirati siromaštvo, zaštititi planetu i osigurati mir i prosperitet za sve ljude do 2030. godine. Središnji dio Agende 2030 čini 17 ciljeva održivog razvoja (Sustainable Development Goals – SDGs), koji se fokusiraju na različite aspekte održivog razvoja, uključujući zdravstvo, obrazovanje, jednakost spolova, pristup čistoj vodi i sanitarijama, kao i zaštitu ekosustava i borbu protiv klimatskih promjena.
Svaka zemlja članica UN-a je svojim potpisivanjem Agende 2030 preuzela obavezu implementacije ovih ciljeva na nacionalnoj razini. To znači da su sve zemlje, od razvijenih do onih u razvoju, postavile svoje specifične prioritete i strategije kako bi ostvarile ciljeve održivog razvoja, uzimajući u obzir vlastite kontekstualne izazove i prilike. Stoga, kada govorimo o zemljama koje su uključene u Agendu 2030, možemo reći da su to sve zemlje članice UN-a, a to uključuje gotovo svaku zemlju na svijetu.
Međutim, važno je napomenuti da se pristupi i napredak u implementaciji ciljeva održivog razvoja razlikuju od zemlje do zemlje. Na primjer, dok neke zemlje poput Švedske i Danske postižu visoke rezultate u pogledu obrazovanja i jednakosti spolova, druge zemlje suočavaju se s ozbiljnim izazovima kao što su siromaštvo, nedostatak osnovne infrastrukture i politička nestabilnost. Zato se često provode analize i izvještaji koji prate napredak svake zemlje prema postavljenim ciljevima.
Osim toga, postoji i veliki broj međunarodnih organizacija, nevladinih udruga i civilnog društva koje pomažu zemljama u razvoju da implementiraju Agenda 2030. Ove organizacije često pružaju tehničku pomoć, financijska sredstva i resurse potrebne za postizanje ciljeva održivog razvoja. Na primjer, UNICEF se fokusira na ciljeve koji se odnose na zdravlje i obrazovanje djece, dok se UNDP usredotočuje na smanjenje siromaštva i potporu održivim ekonomijama.
Jedan od ključnih aspekata Agende 2030 je uključivanje svih dionika u proces. To uključuje vlade, privatni sektor, civilno društvo, akademsku zajednicu i građane. Uključivanje različitih perspektiva i resursa može pomoći u stvaranju održivih rješenja koja su prilagođena potrebama lokalnih zajednica. Na primjer, mnoge zemlje provode dijaloge sa zajednicama kako bi razumjele njihove potrebe i osigurale da su ciljevi održivog razvoja relevantni za stvarne životne situacije ljudi.
U financijskom smislu, Agenda 2030 također naglašava važnost mobilizacije resursa za postizanje ciljeva održivog razvoja. Zemlje će morati mobilizirati javne i privatne financijske resurse, kao i koristiti inovativne financijske instrumente kako bi osigurale sredstva potrebna za realizaciju svojih strategija. Ovo može uključivati korištenje europskih fondova, kao i suradnju s međunarodnim financijskim institucijama poput Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda.
Kako se približavamo 2030. godini, važno je da svaka zemlja redovito prati i izvještava o svom napretku prema ciljevima održivog razvoja. Ovo ne samo da doprinosi transparentnosti, već i omogućuje razmjenu najboljih praksi među zemljama. Na taj način, sve zemlje mogu učiti jedne od drugih i zajednički raditi na ostvarivanju održivog razvoja za sve.
U zaključku, Agenda 2030 predstavlja važan korak prema globalnoj održivosti i prosperitetu. Sve zemlje članice UN-a, uključujući i one iz Europske unije, preuzele su obavezu prema ovom planu. S obzirom na raznolikost izazova s kojima se svaka zemlja suočava, važno je da se nastavi raditi na jačanju suradnje i inovacija kako bi se osigurali održivi rezultati do 2030. godine.