Viktor Frankl, austrijski neurolog i psihijatar, poznat je po svom doprinosu psihologiji, posebno kroz svoju knjigu “Čovjekova potraga za smislom”. Ova knjiga, koja se temelji na njegovim iskustvima kao zatvorenika u koncentracijskim logorima tijekom Drugog svjetskog rata, istražuje duboko filozofsko pitanje o smislu života. Frankl je razvio vlastitu terapijsku metodu poznatu kao logoterapija, koja se fokusira na pronalaženje smisla u životu kao ključnog elementa ljudske egzistencije.
Prema Franklu, smisao života nije nešto što se može jednostavno pronaći ili definirati. Umjesto toga, on tvrdi da je smisao individualan i da se mora otkriti kroz osobno iskustvo. Njegova filozofija naglašava da čak i u najtežim i najstrašnijim okolnostima, poput onih s kojima se susreo u logorima, ljudi mogu pronaći dublji smisao koji im omogućava da prežive i prevladaju teške situacije.
Jedan od ključnih koncepata Franklove logoterapije je ideja da je ljudska motivacija vođena potrebom za smislom. Ovo se razlikuje od drugih psiholoških teorija koje naglašavaju potragu za zadovoljstvom ili moći. Frankl vjeruje da je potražnja za smislom univerzalna, a kada ljudi ne mogu pronaći smisao u svom životu, mogu doživjeti osjećaje besmislenosti, depresije i anksioznosti.
Frankl je u svom radu često isticao tri načina na koje ljudi mogu pronaći smisao: kroz rad, kroz ljubav i kroz suočavanje s patnjom. Prvo, rad, ili stvaranje nečega što je vrijedno, može pružiti dubok osjećaj ispunjenja i svrhe. U njegovim očima, rad nije samo sredstvo za zarađivanje novca, već i prilika za izražavanje sebe i doprinose društvu.
Drugo, ljubav, posebno ljubav prema drugima, može biti izvor neizmjernog smisla. Frankl je vjerovao da je ljubav sposobnost da vidimo ono najbolje u drugima i da se povežemo s njima na dubljoj razini. Ova emocionalna povezanost može donijeti smisao i ispunjenje koje je teško pronaći na drugi način.
Treće, suočavanje s patnjom može također dovesti do pronalaženja smisla. Frankl je često govorio o tome kako je važno pronaći smisao čak i u neizbježnim patnjama koje svi prolazimo. On je vjerovao da patnja može imati svoje mjesto u životu, a kada je usmjerena prema nečemu višem, može postati izvor snage i otpornosti. Kroz suočavanje s patnjom, ljudi mogu razviti dublje razumijevanje života i sebe.
Frankl je također uveo koncept “slobode izbora”. Prema njegovom mišljenju, i u najtežim okolnostima, ljudi imaju slobodu birati svoj stav prema situaciji. Ova sloboda izbora omogućava pojedincima da pronađu smisao čak i kada se suočavaju s nepravdom, gubitkom ili patnjom. Ova ideja o slobodi izbora bila je ključna u njegovom vlastitom preživljavanju u logoru, gdje je odlučio zadržati svoju ljudskost i dostojanstvo unatoč brutalnim uvjetima.
U zaključku, Viktor Frankl nam nudi duboku i inspirativnu perspektivu o smislu života. Njegova učenja podsjećaju nas da je pronalaženje smisla u životu proces koji zahtijeva introspekciju, hrabrost i otvorenost prema iskustvima. Bez obzira na okolnosti, svatko od nas može pronaći smisao kroz rad, ljubav i suočavanje s patnjom. Franklova filozofija može biti svjetionik nade za sve koji se suočavaju s pitanjima o vlastitom postojanju i svrsi. Njegova poruka ostaje relevantna i danas, pozivajući nas da istražimo dublje aspekte našeg života i pronađemo vlastiti put prema smislu.
