Realpolitika je pojam koji se odnosi na pragmatično i često hladno razmatranje političkih odluka, koje se ne temelji nužno na ideološkim načelima ili moralnim vrijednostima, već na praktičnim i često materijalnim interesima. Ova vrsta politike bila je prisutna kroz cijelu povijest i oblikovala je mnoge važne događaje i odluke. U ovom članku istražit ćemo nekoliko značajnih primjera realpolitike u povijesti koji su utjecali na oblikovanje suvremenih država i međunarodnih odnosa.
Jedan od najranijih i najpoznatijih primjera realpolitike može se vidjeti u djelovanju Otto von Bismarcka, njemačkog državnika koji je u 19. stoljeću igrao ključnu ulogu u ujedinjenju Njemačke. Bismarck je koristio različite diplomatske strategije kako bi osigurao njemačko jedinstvo, uključujući i stvaranje saveza i ratove protiv drugih europskih država. Njegova poznata izreka “Politička realnost zahtijeva pragmatične odluke” odražava njegov pristup, koji je bio usmjeren na stvaranje stabilne i moćne njemačke države, bez obzira na ideološke ili moralne aspekte.
Drugi značajan primjer realpolitike može se naći u američkoj vanjskoj politici tijekom Hladnog rata. Sjedinjene Američke Države su često podržavale autoritarne režime diljem svijeta, ako su ti režimi bili u suprotnosti s komunizmom. Ovaj pragmatični pristup rezultirao je podrškom režimima koji su kršili ljudska prava, ali su bili korisni za američke geopolitičke interese. Na primjer, podrška režimu u Čileu pod Augusto Pinochetom, koji je došao na vlast nakon vojnog udara 1973. godine, ilustrira kako su Sjedinjene Američke Države često bile spremne ignorirati moralne aspekte u ime borbe protiv komunizma.
U međuvremenu, realpolitika se također može vidjeti u odnosima između velikih sila. Tijekom 20. stoljeća, posebno nakon Drugog svjetskog rata, Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez su često surađivali ili se dogovarali o pitanjima koja su im bila zajednička, unatoč ideološkim razlikama. Na primjer, sporazum o kontroli nuklearnog oružja, koji je postignut između ovih dviju sila, bio je rezultat realpolitike, gdje su obje strane shvatile da je smanjenje rizika od nuklearne katastrofe od zajedničkog interesa.
Osim toga, realpolitika se može primijetiti i u modernim međunarodnim odnosima. Na primjer, Kina je tijekom posljednjih nekoliko desetljeća bila predmet realpolitičkog pristupa, gdje je zapadni svijet, unatoč zabrinutosti oko ljudskih prava, sve više surađivao s Kinom zbog njezinog ekonomskog rasta i globalnog utjecaja. Ova pragmatična suradnja pokazuje kako se realpolitika može prilagoditi promjenjivim uvjetima i interesima.
Još jedan primjer realpolitike može se vidjeti u ratu u Iraku 2003. godine. Iako su Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici tvrdili da je invazija potrebna zbog prijetnje od oružja za masovno uništenje, mnogi analitičari smatraju da su stvarni motivi uključivali kontrolu nad bogatim naftnim resursima u regiji. Ova situacija ilustrira kako su geopolitički interesi često jači od izgovora koji se koriste za opravdanje vojnih intervencija.
Zaključno, primjeri realpolitike u povijesti pokazuju da su političke odluke često vođene praktičnim interesima, a ne ideološkim uvjerenjima. Ova vrsta politike oblikovala je svijet kakav poznajemo danas i nastavlja igrati ključnu ulogu u međunarodnim odnosima. Bilo da se radi o Bismarckovim strategijama, američkim odlukama tijekom Hladnog rata ili suvremenim odnosima s Kinom, realpolitika ostaje relevantna i u današnjim političkim analizama.
