Mononukleoza, poznata i kao “bolest poljupca”, najčešće je uzrokovana Epstein-Barr virusom (EBV). Ova virusna infekcija može se pojaviti kod djece i adolescenata, a simptomi mononukleoze mogu varirati od blage do teške. Roditelji često nisu svjesni specifičnih simptoma koji se mogu javiti kod djece, što može otežati pravovremeno prepoznavanje bolesti.
Jedan od najčešćih simptoma mononukleoze kod djece je umor. Djeca zaražena virusom mogu se osjećati izuzetno iscrpljeno, čak i nakon dužeg sna. Ovaj umor može trajati tjednima, a ponekad i mjesecima, što može značajno utjecati na djetetovu svakodnevicu, uključujući školu i aktivnosti. Osim umora, drugi česti simptomi uključuju groznicu, koja može biti blaga ili visoka, te bolove u mišićima i zglobovima.
Jedan od najupečatljivijih simptoma mononukleoze su bolovi u grlu. Ovaj simptom može nalikovati na anginu, s crvenilom i otečenim tonzilima, koji mogu biti prekriveni bijelim naslagama. Otečeni tonzili često uzrokuju poteškoće pri gutanju, što može dodatno otežati unos hrane i tekućine. Djeca također mogu primijetiti otečene limfne čvorove, posebno na vratu i ispod čeljusti, što može biti bolno na dodir.
Pored ovih simptoma, mononukleoza može uzrokovati i glavobolje, osip, pa čak i povišene vrijednosti jetrenih enzima, što se može potvrditi laboratorijskim testovima. U nekim slučajevima, djeca mogu doživjeti i povećanje slezene, što može izazvati nelagodu ili bol u gornjem dijelu trbuha. Zbog toga je važno pratiti sve simptome i konzultirati se s pedijatrom ako sumnjate na mononukleozu.
U većini slučajeva, mononukleoza se liječi simptomatski. To znači da se liječenje fokusira na ublažavanje simptoma. Preporučuje se mirovanje, unos tekućine i, u slučaju jakih bolova, korištenje analgetika kao što su paracetamol ili ibuprofen. Važno je napomenuti da se aspirin ne preporučuje kod djece zbog rizika od Reyeva sindroma, ozbiljnog stanja koje može utjecati na jetru i mozak.
Postavljanje dijagnoze mononukleoze može uključivati klinički pregled i laboratorijske testove. Liječnik će pregledati simptome i povijest bolesti, a zatim može preporučiti krvne pretrage kako bi se potvrdila infekcija. U nekim slučajevima, može biti potrebno i dodatno ispitivanje kako bi se isključile druge bolesti slične mononukleozi.
Prevencija mononukleoze može biti izazovna, jer se virus prenosi kontaktom s zaraženom osobom, često putem sline. Djeca bi trebala izbjegavati dijeljenje pribora za jelo, boca i čaša, kao i izbjegavati bliske kontakte s osobama koje pokazuju simptome bolesti. Također, važno je educirati djecu o osnovnim pravilima higijene, poput redovitog pranja ruku i izbjegavanja dijeljenja osobnih stvari.
U zaključku, mononukleoza može biti ozbiljna bolest koja značajno utječe na zdravlje i dobrobit djeteta. Roditelji bi trebali biti svjesni simptoma i pravovremeno reagirati ukoliko primijete promjene u zdravlju svog djeteta. Ako sumnjate na mononukleozu, obavezno se obratite pedijatru radi savjeta i liječenja. Uz pravilan pristup i njegu, većina djece se oporavi bez dugotrajnih posljedica.
