Jugoslavija, kao država koja je postojala od 1945. do 1992. godine, bila je složena federacija sastavljena od šest republika: Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije i Srbije, kao i dva autonomna pokrajinska entiteta: Vojvodinu i Kosovo. Godina 1985. bila je ključna točka u povijesti Jugoslavije, ne samo zbog političkih i ekonomskih promjena, već i zbog demografskih kretanja koja su oblikovala društvo tog vremena. Prema podacima iz 1985. godine, broj stanovnika Jugoslavije procijenjen je na otprilike 23,5 milijuna ljudi.
Demografski podaci iz tog razdoblja otkrivaju mnogo o životnim uvjetima, migracijama i općem razvoju države. Tijekom 1980-ih, Jugoslavija je se suočavala s nizom ekonomskih izazova, uključujući visoku inflaciju, nezaposlenost i sve veće nezadovoljstvo među građanima. Unatoč tim izazovima, broj stanovnika nastavio je rasti, što je bilo posljedica kombinacije prirodnog prirasta i migracija unutar zemlje.
U to vrijeme, Jugoslavija je bila poznata po svojoj specifičnoj socijalističkoj ekonomiji, koja je uključivala samoupravne aspekte i decentralizaciju. Ova politika privukla je ljude iz drugih dijelova svijeta, ali i unutar same zemlje, u potrazi za boljim životnim uvjetima. Mnogi su se selili iz ruralnih područja u urbane centre, što je dodatno doprinijelo rastu broja stanovnika u gradovima poput Beograda, Zagreba i Splita.
Osim migracija, važno je napomenuti da je stopa nataliteta u Jugoslaviji bila relativno visoka tijekom 1980-ih. Mnoge obitelji su se odlučivale za veći broj djece, što je također doprinijelo ukupnom porastu broja stanovnika. Međutim, s početkom devedesetih godina, demografski trendovi počeli su se mijenjati. To je bilo vrijeme kada su se pojavili prvi znakovi etničkih napetosti i političkih sukoba koji su na kraju doveli do raspada Jugoslavije.
U ekonomskom smislu, Jugoslavija je bila jedinstvena u odnosu na druge socijalističke zemlje. Imala je razvijen sektor industrije, poljoprivrede i usluga. Međutim, ekonomske reforme koje su započele krajem 1970-ih i nastavile se tijekom 1980-ih nisu donijele očekivane rezultate. Umjesto toga, došlo je do povećanja nezaposlenosti i smanjenja životnog standarda, što je dodatno utjecalo na demografske promjene.
Osim ekonomskih problema, socijalne promjene također su igrale ključnu ulogu u demografskim kretanjima. U to vrijeme, mladi ljudi su često napuštali Jugoslaviju u potrazi za boljim obrazovnim i radnim prilikama u inozemstvu. Ovi trendovi migracije značajno su utjecali na demografsku sliku zemlje, jer su mnoge obitelji ostajale bez svojih mladih članova, što je dugoročno moglo dovesti do smanjenja broja stanovnika.
U 1985. godini, Jugoslavija se također suočavala s pitanjem nacionalnih identiteta i etničkih tenzija. Iako je postojala snažna ideja jugoslavenstva, koja je promovirala zajedništvo među različitim narodima i kulturama, u stvarnosti su se etničke napetosti počele pojačavati. Ove napetosti su se dodatno pogoršale nakon smrti Josipa Broza Tita 1980. godine, kada je došlo do gubitka političke stabilnosti i povećanja nacionalizma.
Ukratko, broj stanovnika Jugoslavije 1985. godine odražava kompleksnu sliku društva koje se suočavalo s raznim izazovima. S jedne strane, postojala je visoka stopa nataliteta i migracije prema urbanim sredinama, dok su s druge strane ekonomski problemi i etničke napetosti počeli oblikovati budućnost zemlje. Ova demografska dinamika bila je ključna u oblikovanju događaja koji će uslijediti u sljedećim godinama, a koji će na kraju dovesti do raspada Jugoslavije i stvaranja novih država.
