Jugoslavija, kao država koja je postojala od 1945. do 1992. godine, imala je specifičnu vojnu strukturu i organizaciju. Tijekom svog postojanja, broj vojnika u Jugoslaviji varirao je ovisno o različitim povijesnim, političkim i ekonomskim okolnostima. Ovaj članak istražuje broj vojnika u Jugoslaviji kroz različite periode, naglašavajući ključne aspekte koji su utjecali na vojnu snagu i organizaciju.
Nakon Drugog svjetskog rata, Jugoslavija je uspostavila vlastite oružane snage poznate kao Jugoslavenska narodna armija (JNA). U ranim godinama, JNA je bila sastavljena od vojnika koji su se borili u ratu, a broj vojnika bio je značajan. Prema nekim procjenama, JNA je 1945. godine imala između 200.000 i 300.000 vojnika, dok se taj broj povećavao tijekom godina, posebno u vrijeme Hladnog rata.
U razdoblju Hladnog rata, Jugoslavija je održavala veliku vojsku kao rezultat svoje specifične geopolitičke pozicije. U to vrijeme, broj vojnika u JNA mogao je dosegnuti i do 200.000 aktivnih vojnika, uz dodatnih 400.000 rezervista. Ovaj veliki broj vojnika bio je rezultat politike nesvrstanosti, koja je omogućila Jugoslaviji da održava neutralnost između superpotencija, Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza. Također, Jugoslavija je bila poznata po svom vojnom industrijskom kompleksu koji je proizvodio raznu vojnu opremu.
Osim toga, tijekom 1960-ih i 1970-ih godina, JNA je provodila različite vojne vježbe i obuke, čime je dodatno povećavala svoje ljudske resurse. U tom razdoblju, broj vojnika mogao je doseći i do 300.000, što je uključivalo i profesionalne vojnike i vojsku na službi. Vojnici su se regrutirali kroz obavezni vojni rok, koji je trajao od 18 do 24 mjeseca, ovisno o specijalizaciji.
Međutim, s krajem 1980-ih godina, jugoslavenska vojna situacija počela se mijenjati. Ekonomija je bila pod pritiskom, a nacionalizmi su jačali među različitim republikama. Tijekom 1990-ih, s porastom tenzija i početkom raspada Jugoslavije, broj vojnika u JNA počeo je opadati. Raspad države i ratovi koji su uslijedili doveli su do smanjenja broja aktivnih vojnika, dok su se mnogi vojnici povukli ili prešli na različite strane sukoba.
U trenutku raspada Jugoslavije 1991. godine, broj vojnika u JNA bio je procijenjen na oko 130.000, ali je situacija bila vrlo nestabilna. Raspodjela vojnika između različitih republika bila je izazovna, a mnogi su vojnici odbijali sudjelovati u sukobima koji su se odvijali. Raspad JNA tijekom ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bio je praćen masovnim otpuštanjem vojnika i smanjenjem vojnog kapaciteta.
U zaključku, broj vojnika u Jugoslaviji varirao je kroz različite povijesne periode. Od snažne vojske u prvim godinama nakon rata, preko velikog broja vojnika tijekom Hladnog rata, do drastičnog smanjenja tijekom raspada države. Ova evolucija vojnog kadra odražava šire političke i ekonomske promjene koje su oblikovale Jugoslaviju u drugoj polovini 20. stoljeća. Danas, istraživanje vojne povijesti Jugoslavije ne samo da pruža uvid u broj vojnika, već i u kompleksnu dinamiku koja je oblikovala ovu bivšu državu.
