Film “Legenda o pijanistu” (izvorni naziv: “The Legend of 1900”) je remek-djelo talijanskog redatelja Giuseppea Tornatorea iz 1998. godine, koje je osvojilo srca gledatelja diljem svijeta. Ova filmska priča temelji se na životu izmišljenog pijanista, 1900. godine rođenog na brodu koji nikada nije kročio na kopno. Priča o ovom izvanrednom glazbeniku ne samo da prikazuje njegovu nevjerojatnu glazbenu nadarenost, već i duboku filozofsku refleksiju o slobodi, identitetu i odabiru u životu. Kroz prizmu njegove glazbe i sudbine, film nas poziva na razmišljanje o vlastitim odlukama i putanjama koje biramo.
Glavni lik, 1900, kojeg tumači legendarni pijanist Tim Roth, od rođenja živi na luksuznom brodu koji plovi između Europe i Amerike. Njegov život na brodu predstavlja zatvoren, ali bogat svijet glazbe i umjetnosti. Iako nikada ne napušta brod, 1900 postaje jedan od najtalentiranijih pijanista, impresionirajući putnike svojom virtuoznošću i sposobnošću da improvizira. Njegova glazba postaje simbol slobode i bijega od stvarnosti koja ga okružuje.
Jedna od najvažnijih tema filma je koncept slobode. 1900 odlučuje ostati na brodu, odbijajući poziv na kopno, gdje bi mogao ostvariti svoju karijeru i postati slavan. Ovaj izbor simbolizira strah od nepoznatog i strah od gubitka slobode. Na brodu, 1900 je slobodan stvarati i izražavati se bez pritiska vanjskog svijeta. Ova odluka izaziva pitanja o pravoj prirodi slobode: je li to mogućnost izbora ili je to nešto što se može izgubiti? Film nam pokazuje da ponekad, u potrazi za slobodom, odabiremo put koji nas može ograničiti na druge načine.
Osim slobode, film se bavi i pitanjem identiteta. 1900 se suočava s pitanjem tko je on kao osoba, a ne samo kao glazbenik. Njegova nevjerojatna glazba često ga izdvaja od drugih, ali u isto vrijeme stvara osjećaj izolacije. Gledatelj može osjetiti njegovu unutarnju borbu dok pokušava pronaći svoje mjesto u svijetu. Ova potraga za identitetom često odražava naše vlastite borbe s identitetom u suvremenom društvu. Mnogi od nas se suočavaju s pritiscima da se uklope, dok istovremeno žele zadržati svoju jedinstvenost.
Osim dubokih tema, “Legenda o pijanistu” također je vizualno zapanjujući film. Snimljen s izvanrednom pažnjom na detalje, svaki kadar je poput slike koja dočarava atmosferu broda i razne likove koji ga nastanjuju. Glazba, koju je skladao Ennio Morricone, dodatno obogaćuje film, stvarajući emocionalnu dubinu koja prati priču. Glazba postaje gotovo lik sama po sebi, govoreći ono što riječi ne mogu. U tom smislu, film ne govori samo o 1900, već i o univerzalnom jeziku glazbe koji nas sve spaja.
Na kraju, “Legenda o pijanistu” nije samo priča o jednom izvanrednom pijanistu, već i priča o ljudskoj prirodi, izborima koje donosimo i posljedicama tih izbora. Film nas poziva da razmislimo o vlastitim životnim odlukama, slobodi koju imamo i kako oblikujemo svoj identitet. U svijetu koji često naglašava uspjeh i materijalno bogatstvo, ova priča nas podsjeća na ljepotu umjetnosti i slobode izražavanja. Kroz 1900, Tornatore nam daje lekciju o važnosti ostati vjeran sebi, bez obzira na to koliko se okolnosti mijenjaju.
