U suvremenom društvu, pojmovi legitimnosti i legalnosti često se koriste naizmjenično, no postoji značajna razlika između njih. Ova dva koncepta igraju ključnu ulogu u oblikovanju našeg razumijevanja prava, vlasti i društvenih normi. Da bismo razumjeli ove pojmove, moramo se osvrnuti na njihove definicije i primjenu u praksi.
Legalnost se odnosi na usklađenost s zakonom. Nešto što je legalno je ono što je dopušteno i priznato od strane pravnog sustava. Primjerice, ako je zakonodavstvo neke zemlje odobrilo određenu aktivnost, ta aktivnost se smatra legalnom. No, legalnost ne znači nužno da je nešto i moralno ispravno ili prihvatljivo unutar šireg društvenog konteksta.
Legitimnost, s druge strane, odnosi se na prihvaćanje i opravdanost vlasti ili zakona unutar društvenog okvira. To znači da nešto može biti legalno, ali ne nužno legitimno. Na primjer, zakon koji je donesen bez demokratskog procesa ili koji krši ljudska prava može biti legalan, ali ga ljudi često ne smatraju legitimnim. Legitimnost se stoga temelji na društvenom konsenzusu i povjerenju u institucije koje donose zakone.
Kada govorimo o vlasti, legitimnost je ključna. Vlasti koje su uspostavljene kroz demokratske procese, kao što su slobodni izbori, obično uživaju viši stupanj legitimnosti. S druge strane, vlasti koje su došle na vlast putem nasilja, prevrata ili autokracije često se suočavaju s izazovima u pogledu svoje legitimnosti. Također, važan aspekt legitimnosti je transparentnost i odgovornost vlasti prema građanima. Kada građani vjeruju da vlasti djeluju u njihovom najboljem interesu, tada je veća vjerojatnost da će smatrati te vlasti legitimnima.
U praksi, sukobi između legalnosti i legitimnosti mogu dovesti do ozbiljnih društvenih problema. Na primjer, ako pravni sustav donese zakon koji diskriminira određenu grupu ljudi, taj zakon može biti legalan, ali mnogi će ga smatrati nelegitimnim. U takvim slučajevima, građani mogu odlučiti da se pobune protiv takvih zakona, što može dovesti do građanskih nemira ili čak revolucije. Stoga je važno da zakoni budu ne samo legalni, već i legitimni u očima društva.
U europskom kontekstu, postoje brojni primjeri gdje se legitimizacija zakona suočila s izazovima. Jedan od takvih primjera je pitanje izbjegličke politike. Mnoge zemlje su donijele zakone koji su ograničavali prava izbjeglica, a ti zakoni su bili legalni prema nacionalnim zakonima. Međutim, zbog široke osude u javnosti i aktivizma, mnogi su ti zakoni doživjeli gubitak legitimnosti. Aktivisti su često ukazivali na to da, iako su ti zakoni legalni, oni krše temeljna ljudska prava i vrijednosti na kojima se temelji Europska unija.
Osim toga, u poslovnom svijetu, razlike između legalnosti i legitimnosti mogu imati značajan utjecaj na ugled i uspjeh tvrtki. Mnoge tvrtke mogu biti u skladu s zakonom, ali ako njihovo poslovanje uključuje etički sporné prakse, mogu izgubiti povjerenje potrošača. U današnjem globaliziranom svijetu, gdje su informacije lako dostupne, legitimnost tvrtke igra ključnu ulogu u njenom dugoročnom uspjehu. Potrošači sve više traže etički odgovorne tvrtke koje djeluju u skladu s društvenim normama i vrijednostima.
U zaključku, iako se pojmovi legalnosti i legitimnosti često koriste kao sinonimi, važno je razumjeti njihovu suštinsku razliku. Legalnost se odnosi na usklađenost s zakonom, dok se legitimnost odnosi na društveno prihvaćanje i opravdanost. U praksi, obje su važne za funkcioniranje društva, a sukobi između njih mogu dovesti do značajnih promjena i previranja. Zato je od suštinskog značaja da svi sudionici u društvenom životu, od vlasti do građana, rade na održavanju i jačanju legitimnosti zakona i institucija kako bi se osiguralo pravedno i stabilno društvo.