Majka Tereza, rođena 26. kolovoza 1910. godine u Skoplju, danas u Sjevernoj Makedoniji, a umrla 5. rujna 1997. godine u Kolkati, Indija, postala je jedan od najprepoznatljivijih simbola humanitarizma u 20. stoljeću. Kao osnivačica Reda misionarki ljubavi, Majka Tereza posvetila je svoj život pomaganju najugroženijima, posebno bolesnima, siromašnima i umirućima. Međutim, unatoč njenom široko prihvaćenom statusu svetice i humanitarke, život i rad Majke Tereze nisu bili bez kontroverzi koje su izazvale rasprave o njenim metodama, vjerovanjima i utjecaju na društvo.
Jedna od najčešće spominjanih kontroverzi odnosi se na uvjete u kojima su bolesnici i siromašni zbrinuti u njenim domovima. Kritičari su često isticali da su uvjeti u tim ustanovama daleko od onih koje bi se mogle smatrati dostojnim. Mnogi su svjedočili o nedostatku medicinske njege, bolnom umiranju bez adekvatne pomoći i općem osjećaju zapostavljenosti. Neki su istraživači, poput književnika Christophera Hitchens-a, otvoreno kritizirali njen pristup, tvrdeći da je često stavljala naglasak na patnju i žrtvu, dok je zanemarivala osnovne medicinske potrebe pacijenata.
Osim toga, Majka Tereza je bila predmet kritika zbog svojih stavova prema abortusu i kontracepciji. Kao katolička redovnica, ona je snažno zagovarala pro-life stavove, što je dovelo do sukoba s mnogim feminističkim grupama i organizacijama za ljudska prava. Kritičari su je optuživali da svojim utjecajem potiče žene na prihvaćanje siromaštva i patnje umjesto da im pruži mogućnosti za izbor i samostalnost. Njezina izjava da “najveća prijetnja miru nije rat, nego pobačaj” izazvala je brojne rasprave i podijelila javnost.
Nadalje, neka istraživanja su sugerirala da je Majka Tereza bila premalo kritična prema vladama i režimima koji su zlostavljali svoje građane. Primjerice, njezini susreti s tadašnjim diktatorima, poput Jean-Claudea Duvaliera u Haitiju, izazvali su sumnju u njezine motive i etičke principe. Kritičari su tvrdili da je njezina želja za dobrotvorstvom ponekad nadmašivala potrebu za kritikom vlasti koja je progonila vlastite građane.
Unatoč svim tim kontroverzama, Majka Tereza je 1979. godine dobila Nobelovu nagradu za mir, što je dodatno pridonijelo njenom statusu u javnosti. Njezina posvećenost pomaganju najpotrebnijima, bez obzira na njihovu vjeru, rasu ili nacionalnost, donijela joj je mnoge obožavatelje i poštovatelje. Uz to, mnogi su ljudi svjedočili o dubokom utjecaju koji je imala na njihove živote, pružajući nadu i ljubav onima koji su se osjećali zaboravljenima.
Osim kritika, postoji i značajan broj ljudi koji je smatraju sveticom i uzorom. Mnogi njezini sljedbenici i volonteri svjedoče o njenoj karizmi, dubokoj vjeri i sposobnosti da promijeni živote drugih. Njezina posvećenost načelu ljubavi i suosjećanja inspirirala je mnoge ljude diljem svijeta da se uključe u humanitarni rad.
U konačnici, pitanje o Majci Terezi i njezinim kontroverzama otvara prostor za raspravu o složenosti ljudske prirode, moralnosti i etici u humanitarnom radu. Iako su njezini metodi i stavovi predmet rasprava, ne može se poreći da je njezina misija privukla pozornost na teške uvjete života u kojima su se mnogi ljudi nalazili. Njena ostavština ostaje kontroverzna, ali i inspirativna, te nastavlja poticati rasprave o tome što znači biti humanitarac u suvremenom svijetu.
